Početkom 15. stoljeća Europljani nemaju monopol nad pojmom svijeta. Sredozemlje i Atlantik još su sporedna pozornica u odnosu na golemu mrežu trgovačkih puteva koji povezuju Kinu, Indiju, Arapski poluotok i istočnu Afriku. Središte te mreže nalazi se u istočnoj i jugoistočnoj Aziji, a ključni akter je dinastija Ming koja se nakon izbacivanja Mongola želi potvrditi kao središnja sila poznatog svijeta.
Kineski carski dvor u Nanjingu, a zatim u novoj prijestolnici Pekingu, raspolaže resursima koje Europa tog vremena ne može ni zamisliti. Administracija koja doseže do najudaljenijih provincija, porezni sustav koji puni carsku blagajnu, razvijena brodogradnja, pomorska znanja skupljana stoljećima plovidbe uz obale Kine i jugoistočne Azije. Na kopnu i dalje živi sjećanje na mongolsku prijetnju, no istodobno se rađa ambicija da se kineska moć projicira daleko preko horizonta.
Indijski ocean u to doba predstavlja glavno more svjetske trgovine. Uz obale Indije, Arapskog poluotoka i Afrike nižu se luke kroz koje prolazi začin, zlato, slonovača, tekstil, porculan i brojne druge robe. U toj zoni već stoljećima plove arapski, indijski i svahilski trgovci, a kineska prisutnost naglo raste u vrijeme Minga. Upravo u tom trenutku kineski car Yongle odlučuje učiniti korak koji će povijest oceanskih putovanja odvesti u sasvim drugačijem smjeru od europske priče o Kolumbu i Magellanu.
Zheng He i flota koja nije imala premca
Na tu povijesnu pozornicu stupa Zheng He, čovjek koji u sebi utjelovljuje mnoge napetosti, ali i mogućnosti toga doba. Rođen kao Ma He u provinciji Yunnan u muslimanskoj obitelji, kao dječak pada u ruke Mingovim vojskama tijekom rušenja posljednjih uporišta povezanih s prethodnom mongolskom vlašću. Kastriran i uveden u dvorsku službu, postaje eunuh, ali i osoba koja se postupno penje u sam vrh dvorske hijerarhije.