Prognati natrag u mrak kao teorija opstanka

Nema nacizma ni neonacizma. A tko kaže da ih ima, mora znati što zapravo time poručuje – to je opasno protudržavno djelovanje, napad na sam ugled i status zemlje, možda čak i kazneno djelo prema nekoj stavci nekog zakona, ako se interpretacija dovoljno upregne. Dakle, devijantnih ideologija takve vrste zapravo nema. Ne može ih ni biti ako svatko tko kaže da ih ima mora brzo pripremiti demantij vlastitih zapažanja, pošto će ga sama tvrdnja izbaciti iz sustava ili dovesti pred lice nervoznog sustava.

Ne može ih biti jer bi tvrditi da ih ima značilo izvesti hibridni napad na ugled, gospodarstvo i dobru volju države koja još selektivno ne progoni svoje klevetnike.

Što je pak rečeno u žaru nekakve sportske euforije "ne može se računati". To je igra s unaprijed danim dopuštenjem. Kao dvoje ljubavnika koji prešutno žele koristiti prljave riječi u krevetu. Nije utuživo – sve je to samo roleplay.

A ako ipak jest utuživo? Opet, ne može biti, jer to bi značilo da ne živimo u demokraciji okićenoj slobodom govora. Mi smo dio prestižnog kluba, zar ste zaboravili? Na nama je braniti monstruoznosti jer su one ljepota našeg napretka, zar ne? Sloboda izražavanja. Sloboda za monstruma koji hoda i prijeti.

Ne prijeti duhu, recimo, Anne Frank. On žaluje nad njezinim nestankom i želi je prizvati natrag ovamo, da je može mučiti i smaknuti golim rukama. On je sada, naizgled, progonjen poput životinje jer se usudio konzumirati svoje teško izborene ideale. On nije dirnuo u vas, kažu nam, on je neshvaćeni pjesnik koji samo želi stvoriti neku novu emociju. Da pod groteskom njegova postojanja na trenutak možete vidjeti zlo koje će doći i po vaše dijete. Da se ne zanosite priglupim fantazijama kako će ga biti moguće zaustaviti razgovorom, preklinjanjem ili razumom.

Kroz slobodu govora ekstremni nihilist penje se na tron, još uvijek na dvije noge, ali to je samo privremena obmana. Spustit će se uskoro na četiri i progristi evoluciji noge, progresu lažni sjaj i vama tu žilu na vratu koja vam je tako draga i bitna.

I nacizam, sirov i imenom deklariran, također je samo plahta ispod koje se ne nalazi duh, nego zvijer. Nije ta zvijer ideološki potkovana, njoj je sve uskraćeno. Ona je čuvar poretka. Dok joj curi slina, vlasnik je miluje i divi joj se. Ona će čuvati, obraniti, spasiti cijelu jednu klasu kad dođe vrijeme za njezino spašavanje. Na zgarištu svijeta ostat će samo zvijer, njezin čuvar i njezine spaljene žrtve.

Zato ipak oprez dok tankog vremena za oprez ima. Ne štujte ono što ste slučajno stvorili. Ne igrajte se s očnjacima koji već odavno nisu ljudski. Malo zbijte redove i okanite se racionalizacije. Ne puštajte zlo ni u svoje tkivo i sve će biti u redu. Ovo je priča starija od 21. i 20. stoljeća, pa i od 19. Čovječanstvo je opstalo i opstat će jer zna i znat će prognati natrag u mrak sve što iz njega previše zareži.