Ovo je novi val, ovo je novo doba: Europo, ako si do sada slijepo slijedila Ameriku, nemoj slučajno stati sad!

Demokratkinja Allison Montgomery, transrodna žena i softverska inženjerka, pobijedila je republikanskog zastupnika Phillipa Rigsbyja u 25. izbornoj jedinici za Zastupnički dom Alabame. Prema objavljenim rezultatima osvojila je 53,2 posto glasova, nasuprot njegovih 46,7 posto. Tijekom kampanje republikanci su napadali njezin rodni identitet. Ona je pak govorila o troškovima života, školama i zdravstvu. Birači su joj dali mandat.

Jače simbolike od ovog nema. Stanimo na trenutak i pročitajmo gornji paragraf još jednom. Ovo nije nekakva satirična objava. Ovo nije neki AI meme kontra Trumpa. Ovo je, doslovno, novo doba Amerike. Govorimo o Alabami. Možda je prosječnom čitatelju s ove strane Atlantika to tek jedna od 50 američkih saveznih država. Nije. Alabama je simbol one "Americane" koju vidimo kao parodiju, ali je zaista stvarna. To je taj "duboki jug" kojeg se neki groze zbog razine konzervativizma. To je uporište, bastion Republikanske stranke. Danas, ako netko želi saznati do koje je mjere Trump potukao sam sebe i svoju političku opciju, ne treba ni zbrajati zastupnička mjesta u Kongresu. Alabama govori sve. Toliko toga govori!

Naravno, nije odjednom Alabama postala država prikrivenih demokrata. Kad sve analize budu pomno pripremljene, potvrdit će se nešto fascinantno - zastupnica Montgomery mogla je povući tih 53,2 posto jedino na način da su sami republikanski glasači okrenuli Trumpu leđa i dali glas njoj!

A kada kažemo "republikanski glasači", to je još nešto što valja malo pojasniti u američkom slučaju. Mi smo možda u Europi donekle razmaženi činjenicom da demokracija još uvijek pomalo izgleda kao švedski stol, pa se parlamenti pune i strankama koje možda do jučer nisu bile ni u fokusu. U Americi je to u načelu dosta tvrđe, do te mjere da se često neke savezne države i okruzi ni ne računaju kao nepredvidivi. U Americi biti "nečiji glasač" znači biti lojalan, konzistentan, iako svatko na dan izbora teoretski može zaokružiti koga želi. U ovom slučaju teorija je upravo postala nova praksa. Dogodile su se stvari gotovo neviđene u novijoj povijesti Amerike.

Trump je iz svog svijeta maksimalne iluzije biračima doslovno poručio "birajte kao da sam ja na listi", vjerujući da će to motivirati birače da zaokruže republikance. Motiviralo ih je, itekako, ali da zaokruže namjerno drugačije.

Kad epilog jednog republikanskog predsjednika postane to da transrodna osoba trijumfira u Alabami, to je povijesni događaj za Ameriku. To je glasački "evo ti na" kakav se rijetko viđa. Do te se mjere Amerikanci osjećaju izdanima od strane ovog elitista i državnog izdajnika. Prvi mandat u usporedbi s drugim je... zapravo neusporediv. I tad se vidjelo da je Trump osiljeni egomanijak, ali za razliku od velikog broja njegovih prethodnika zaista nije započeo nijedan novi rat, što je bilo hvalevrijedno. Ipak, iz današnje perspektive, nakon agresije na Venezuelu i puno veće na Iran, valja se pitati je li se promijenio Trump ili samo njegova okolina?

Jer je u prvom mandatu oko sebe imao cijeli niz "čuvara" koji mu nisu olako davali da radi što ga volja. Taj cijeli prvi mandat izgledao je kao epizoda "predsjednik protiv duboke države" i u to vrijeme još je uživao konkretne simpatije i podršku zbog toga. U drugom mandatu, ponajviše zahvaljujući katastrofi u koju se pretvorio Biden, Trump je uspio oko sebe okupiti tipične lojaliste, ono što bi se na engleskom zvalo "yes men" (u prijevodu, poslušnici koji slušaju šefa). Nije "teško" pokrenuti agresiju i zapaliti Bliski istok kad za ministra obrane imate apokaliptičnu parodiju od čovjeka kao što je Pete Hegseth.

U isto vrijeme klan Trump koristio je svaki dan drugog mandata da napuni svoje džepove. Možda je i milijarde spremio kroz kojekakve smicalice, od Bitcoina do klađenja na sulude izjave šefa u Bijeloj kući. "Insider trading" dobio je novo značenje pod Trumpom, to se pretvorilo u čisti kriminal na najvišoj razini.

Za ovakav stil vladanja Trump je morao prvo Americi ukinuti demokraciju i proglasiti diktaturu, jer misliti da će birači ovakvo što tolerirati je naprosto nezamislivo. Rat s Iranom, potpuno podilaženje Izraelu, kaos na unutarnjem planu, kvazifašističke metode otimanja ljudi po ulicama, inflacija... I dalje čudi da su republikanci uopće dobili koliko su dobili.

Kad pak pogledamo medijske lojaliste u danima prije izbora, ne čudi što se prosječnom Amerikancu, da, i prosječnom republikancu, sve skupa smučilo. To je bio toliki zanos sijanja straha da su prešli granicu čak i lošeg ukusa. Zastrašivanje tipa "ovo je povijesna prekretnica, ako demokrati sad pobjede naša zemlja je zauvijek gotova" jednostavno je tjeskobno za gledanje i slušanje.

U Južnoj Karolini, još jednoj od onih saveznih država gdje bi se očekivao trijumf republikanaca, pobijedila je demokratska zastupnica Annie Andrews. Zašto? Razlog je itekako jasan - republikanci su za kandidatkinju stavili Darline Graham. Zvuči vam poznato to prezime? Upravo tako, riječ je o sestri Lindseya Grahama, koji je preminuo ove godine u srpnju. "O mrtvima sve najbolje", ali ovog puta nikako - Lindsey Graham bio je nešto najgore što je američka politička klasa izbacila na svoju površinu u cijeloj svojoj povijesti. Bio je toliko militaristički nastrojen jastreb da je to graničilo s psihozom. Ideja da ćete sad na njegovo mjesto staviti njegovu sestru, koja bi "nastavila tradiciju", neobjašnjiv je promašaj i to se i potvrdilo.

Američki narod ne želi još jednog Grahama! Jedva je dočekao da ovaj prvi napokon ode!

Još manje želi još jednog Trumpa, Hegsetha ili bilo koga iz te katastrofalne skupine. Američki narod želi živjeti i preživjeti vlastitu politiku. Birači su oko tog temeljnog uvjeta sad ujedinjeni. Kad smo toga svjesni, onda odjednom postaje i puno jasnije zašto je Allison Montgomery trijumfirala u Alabami! Jer upozorava na troškove života, na katastrofalno nedostupno zdravstvo, na školstvo koje se urušava. Njezin spol, rod ni bilo koji afinitet više nisu bitni - jer ne bi ni trebali biti. Ovo je borba između opstanka i distopije.

I prostor je otvoren. Transrodni, muslimani, komunisti, svi oni koji su nazivani "opasnima", "degenericima" ili pak "ekstremistima" - jedino oni mogu zaista spasiti ovu zemlju, a tko spasi Ameriku, spasit će i svijet od Amerike; to je savršeno jasno. Zato nadajmo se da je ovo tek početak. Da ovo nije samo "plavi val", nego jedan uistinu novi val. Možda čak i doba u kojem više neće ni biti bitno tko pripada kojoj stranci. Bitno je što kao osoba predstavlja, za koja se uvjerenja bori. Ti ljudi su toliko dugo bili sabotirani, blokirani, što od same stranačke oligarhije, što od lobista koji su bacali milijarde na ispiranje mozgova. Koliko su samo Musk i njegovi "tech bros" posijali novca da održe svoju distopiju na vlasti? Nadajmo se da je ovo kraj, ne samo kraj trenutačne politike, nego i kraj novca. Jer kad jednom novac ne bude u stanju preokrenuti glas, a to smo pak vidjeli u hrabrom Michiganu, koji je izabrao Abdula El-Sayeda, tek onda stvarno dolazi novo doba. Bližimo se tom trenutku. Europo, ako si dosad slijepo slijedila Ameriku, nemoj stati sad!