Amerika zapravo ima dva oružja kad poželi uništavati. Prvo je ono što i odgovara tom terminu - bombe, rakete, iživljavanje nad zemljom sa što veće daljine. Ako pritom odmazda i dohvati kojeg američkog vojnika u utvrđenoj bazi, zbog toga se odmah traži poslušnost cijelog podređenog svijeta na način da slike tih vojnika - pod uvjetom da američko ministarstvo rata uopće želi priznati gubitke - odmah završe na medijskim naslovnicama. Svijet se mora stalno kondicionirati da je takva smrt tragedija. Drugu stranu ne smije se spominjati ni približno u takvom kontekstu, čak ni kad su žrtve civili. Ne smije se jer to razbija uvijek prisutnu popratnu operaciju dehumanizacije.
Drugo američko oružje, još većeg iživljavanja s još veće daljine, jesu sankcije. To oružje je smrtonosnije, razornije i podlije. Svaku američku bombu može se barem teoretski eliminirati u letu. Tu se nema što eliminirati. Iste one zemlje od kojih Amerika traži glorifikaciju svojih "palih heroja" sada poziva da joj se pridruže u gušenju cijelog jednog naroda. S naglaskom na "naroda" jer se običnom narodu time želi uskratiti, po mogućnosti, i sama osnova za preživljavanje, bilo da je riječ o hrani, medicini ili drugim esencijalnim potrepštinama. Cilj je jasan - toliko izranjavati čovjeka da će učiniti sve da bol prestane, a cijelo vrijeme mu je jasno što mora učiniti: ubiti vlastitog vođu na ovaj ili onaj način.