Postoji jedan japanski koncept kojeg je ili vrlo lako ili vrlo teško opisati. Zove se wabi-sabi. A što je to wabi-sabi? To je nešto... nešto smješteno ravno na tanku granicu između umjetničke ideje, filozofije života i osjećaja pojedinca. Da, možemo dati jednostavnu definiciju, ali ista može biti samo početak istraživanja nečega čime je prožeta gotovo sva japanska kultura, a mogli bismo od nje puno naučiti. Dakle, u svojoj srži wabi-sabi je "savršenstvo u nesavršenom".
Odlomljeni komadić na starom čajniku, to je wabi-sabi. Ali što je s linijama drveta na starim vratima, jesu li i one wabi-sabi? Itekako. Onda bi to bila možda i mahovina na samotnom kamenu? Magla koja se polako diže uz rijeku? Odraz Mjeseca u jezeru? Da, da, sve to je wabi-sabi!