Kad svaki hobi mora postati posao, publika ili dokaz napretka, amater čuva rijetku slobodu: raditi nešto samo zato što to voli.
Kad netko kaže da već dvadeset godina svira gitaru, gotovo neizbježno slijedi pitanje: je li dobar? S kime nastupa? Kao da se godine provedene uz instrument moraju opravdati vještinom koju bi bilo moguće pokazati pred publikom. Ako nikada nije održao koncert, snimio album ili barem prikupio pristojan broj pratitelja, lako se stvara dojam da je silno vrijeme potrošio na nešto što ne vodi nikamo. No možda je upravo u tome stvar. Nije morao nikamo stići.
Riječ amater potječe od latinskog amator – onaj koji voli. Danas je uglavnom izgovaramo kao blagu uvredu. Amaterski rad znači nedorađen rad, amaterska organizacija nesposobnu organizaciju, a amaterska pogreška onu koju ozbiljan čovjek ne bi smio počiniti. Iz riječi je gotovo potpuno nestala ljubav, a ostao je nedostatak kvalifikacije. Profesionalac zna što radi. Amater, pretpostavlja se, samo smeta.