Drevna kineska filozofija naučit će nas da poput rijeke plovimo pored svih problema, anksioznosti i izazova, da s lakoćom i bez napora pronalazimo put u potpunom skladu s prirodom čak i uz svu našu modernu tehnologiju

Može biti veliki kuriozitet, može biti potraga za "smislom", ali ono što danas u modernom svijetu možda i najviše dovodi pojedinca do toga da odjednom želi istraživati filozofiju, stara znanja i mudra učenja je njegova ili njezina ogromna želja i potreba da sa svojih leđa ukloni gomilajuću patnju, stres i pojačani prodor anksioznosti. Jer uz sve moderne metode, manje ili više uspješne, mnogi nekako instinktivno osjećaju da rješenja ne moraju nužno biti beskonačno komplicirana, da je možda osnovni problem samo u našem načinu razmišljanja, odnosno da je spas "tu negdje", blizu, ali ga jednostavno ne možemo spoznati isključivo preslagivanjem vlastitih misli.

Točno je da modernog čovjeka more brojne brige. Kao da stalno dolaze nove, a stare nisu riješene. Često nam malo znače pompozne tvrdnje ekonomista i statističara koji nas uporno uvjeravaju da "živimo bolje no ikad". Svjesni smo svih životnih olakšica, činjenice da na raspolaganju imamo životni vijek o kakvom su naši preci prije sto ili više godina mogli samo sanjati, ali cinično je i vrlo pogrešno tvrditi da zato moderan čovjek "mora" biti sretan. Svaka osoba dosta dobro zna što je čini nezadovoljnom, koji su glavni razlozi zbog kojih loše spava po noći (ili sate provodi gledajući u mrak u nemogućnosti da odagna katastrofiziranje).