Velika priča: U ljetnim noćima na sjeverozapadu bivšeg Sovjetskog Saveza, netom prije pandemije, vidio sam problem po Europu koji će tek eskalirati...

Bilo je to toplo ljeto 2019., one 2019. za koju nikako nismo mogli znati da će predstavljati kraj jednog vremena. Jedan virus će kasnije zakačiti brojku ove godine na svoje ime i svijet će postati drugačiji, ali ovdje mi nije cilj pričati o njemu već o ljudima i situacijama kojima sam svjedočio tog zadnjeg ljeta u "starom normalnom", a danas me tjeraju na razmišljanje dok kao i svi pratim rat u Ukrajini...

Odlučio sam tog ljeta more i plažu zamijeniti onime što mi je oduvijek bila preferenca - željeznicom, da se po mogućnosti nastavlja u beskonačno. Zapadni dio Europe sam već poprilično prošao (i da, znam da nisam dovršio onaj putopis iz Venecije i ovim putem obećavam da sigurno hoću!) i odlučio sam se stoga na istok kojeg sam uvijek i percipirao kao jedan drugi i drugačiji svijet.