Nekada su se knjige spaljivale zbog straha od njihovih ideja. Danas nestaju jer je netko napokon shvatio koliko njihovo znanje vrijedi.
Ako ste ikad kopali po kakvom boljem (ili gorem – gori su jeftiniji) buvljaku, sigurno ste naišli na svakakve stare knjige. Neke su možda već posve bezvrijedne, recimo priručnik za Photoshop iz 1994. Ali tko zna, nekome možda baš ta knjiga ima sentimentalnu vrijednost ili čak pruža konkretan uvid u danas već zastarjelo tehnološko znanje. A tek kad nabasate na knjigu iz 19. stoljeća... To je povijest pod prstima, štogod unutra pisalo. Istodobno su rijetke knjige posebna poslastica za lovce na antikvitete, i to ne samo zato što su stare. U njima se nerijetko kriju znanja, misli i cijele atmosfere minulih vremena – vjerojatno poslije znanstveno osporeni, ali nije u tome poanta.
Danas, nakon poplave "slopa" (AI-generiranog smeća), knjigu odjednom volimo još više. Ona postaje izravna poveznica s našom kolektivnom ljudskošću, naročito sada, kada nam prognoziraju da će nas u ne tako dalekoj budućnosti sve zamijeniti stroj koji, po neugodnoj evolucijskoj liniji, ima i konkretan interes da budemo glupi, zaostali i svedeni isključivo na potrošače. I taman kad smo se, eto, poveselili što imamo nešto što će nas izvesti iz ove stvarnosti u neku nama dražu, opipljivu stvarnost, dolazi prijetnja. Jer posljednji čitatelj neke rijetke knjige možda uopće neće biti povjesničar, student ni znatiželjni samotnjak u prašnjavoj knjižnici (tu sam, u posljednjoj kategoriji). Mogla bi to biti industrijska giljotina. Knjizi će odrezati hrbat, razdvojiti stranice, progurati ih kroz skener i ostatak poslati na "recikliranje", odnosno uništenje. Knjiga neće biti zabranjena. Bit će, kako bi to rekla naša tehnološki prosvijećena epoha, "optimizirana"!