Mentalni pakao kognitarijata: Bifova mudrost i tvornica koja se preselila u glavu
Stara tvornica ostavljala je čađu na plućima. Nova ostavlja čiste ruke i živce koji trepere dugo nakon što se zaslon ugasi.
Nekada je tvornica imala kapiju. Kad bi radnik prošao kroz nju, barem je načelno bilo jasno da mu je radni dan završen. Buka strojeva ostajala je iza zida, poslovođa nije sjedio za obiteljskim stolom, a nekakav nedovršeni komad metala nije noću slao obavijesti. Iscrpljenost je bila jasna i imala je miris ulja, prašine i znoja. Mogla se pokazati prstom, ponekad i izmjeriti brojem izgubljenih prstiju ili uništenih pluća.
Današnja tvornica u tom pogledu mnogo je čišća. Stane u džep, svijetli pokraj kreveta i ljubazno pita jeste li vidjeli poruku poslanu u 22:47? Radnik izlazi iz ureda, ali ured više ne izlazi iz radnika. Čak i kada ne proizvodi ono što inače proizvodi (dokument, kod, prezentaciju...), on obrađuje vlastitu reputaciju, pomno održava mrežu kontakata i pokušava ostati informiran. Mora ostati informiran, o tome mu često ovisi sam posao. Mora usto biti i kreativan, pristupačan i emocionalno stabilan. Drugim riječima, mora na posao, iznova i iznova, donijeti upravo ono što je stara tvornica uglavnom ostavljala na miru – svoju osobnost.