Iron Maiden - priča o pjesmama: O povijesti, književnosti, mitovima, poeziji i velikim bitkama... Opća kultura uz zvukove heavy metala

Sinoć je u Zagrebu održan, po svemu sudeći, još jedan spektakularan koncert britanskih heavy-metal veterana Iron Maiden. Nisam bio, a gledajući jutros snimke žao mi je što nisam, ali još uvijek me drži uspomena na raniji susret, onaj prvi poslijeratni kada su Iron Maiden nastupili u Velikoj Gorici 2003. godine (bili su u Zagrebu i 1986. godine). Taj se održao svega nekoliko godina nakon što se na mjesto frontmena vraća nezamjenjivi Bruce Dickinson (iako je njegov prethodnik iz 90-ih, Blaze Bayley, svakako imao svojih odličnih trenutaka). Bili su odlični, kao i sinoć koliko vidim, možda se tijekom tih 20-ak godina ipak ponajviše promijenila publika...

Pamtim scene iz prvih redova na stadionu Radnik u Velikoj Gorici tog vrućeg dana u lipnju 2003. U jednom trenutku više nije bilo bitno doživjeti nego preživjeti koncert. Publika, mahom mladi dugokosi ljudi u svojim prepoznatljivim Iron Maiden majicama s likom maskote Eddija, gurali su jedni druge iz sve snage, bacali svoje ruke, majice, cipele, "susjede" u zrak. Uhvatio sam trenutak dok je Bruce Dickinson izletio na pozornicu kao kakva divlja mačka i dograbio mikrofon. Dalje ga dosta vremena nisam vidio jer sam proveo neko neodređeno vrijeme na podu, često okrećući se u nastojanju da ustanem, odnosno da uklonim sa sebe jednog ili dva obožavatelja koji su se rušili pod silom međusobnog guranja kao kakvo nasilno razbijanje posloženih domino kocki.