"Ti koji živiš" je remek-djelo švedskog filma: Grandioznost egzistencije kroz 50 minimalističkih slika kojima klasičan narativ uopće nije potreban
Objavljeno
Može li film bez centralne radnje biti nezaboravno iskustvo? Itekako, pogotovo ako je majstorski sastavljen kao švedska tragi-komedija "Du levande" (Ti koji živiš) iz 2007. godine. Jasno, mnogi će biti skeptični kad se spomene film "bez radnje", ali nismo rekli da je bez radnje nego bez "centralne radnje", odnosno bez onog klasičnog uvod-zaplet-rasplet scenarija. Je li takav predvidljiv raspored uopće nužan? Dobro, često jest, a nije tajna da postoje "filmovi bez centralne radnje" koji su zapravo neka vrsta testiranja izdržljivost samog gledatelja, no ovaj definitivno ne spada u tu kategoriju.
Ova tragi-komedija, ili crna komedija, kako vam je draže, istražuje - prema riječima samog autora, Roya Anderssona, "grandioznost egzistencije". Film nas vodi kroz (relativno kratke) slike života skupine pojedinca koji variraju od pretile žene koja misli da je nitko ne podnosi (a i nije baš da ima lak karakter), psihijatra koji je izgubio volju da pomaže svojim pacijentima (jer su, kako tvrdi, svi bahati i sebični egoisti koji bi htjeli biti "sretni"), do učiteljice u školi koja ima emotivnih problema i poslovnog konzultanta koji će zbog vlastite ksenofobije završiti na važnom sastanku s neočekivanom frizurom - između ostalog!