Europa kakva stvarno jest - veliko proputovanje vlakom (IV. dio): Frenetični ulazak u Pariz i teško "osvajanje" Rue la Fayette

Vlak iz Berlina za Pariz kreće u večernjim satima, oko 19. Odlučio sam još popodne provesti šetnjom po Berlinu pa sam osobnu prtljagu ostavio na glavnom željezničkom kolodvoru u jednom od mini trezora - cijena vrlo pristupačna: 3 eura, dobijete svoj ključić i to je to.

Putovanje vlakom iz Berlina za Pariz na mojoj liniji je problematično. Većina putuje, razumljivo, avionom. Zbog toga više nema direktne linije vlakom, bar ne u vrijeme koje je meni odgovaralo. Ne samo to, već su prije nekoliko godina ukinuti vlakovi sa spavaćim kolima, što znači puno sjedenja u noćnom vlaku gdje se svjetla ne gase, a spavanje u takvim uvjetima je ili teško ili nemoguće.
Vlak Berlin-Mannheim je udoban, ali svakako nije idealan za dugu noćnu vožnju. Zbog činjenice da se svijetla u vagonima po noći ne gase teško se može spavati, a i kroz prozor u noći nećete zbog istog razloga vidjeti ništa.
No, to nije sve. Vlak na mojoj liniji iz Berlina vozi samo do Mannheima, kojih 60 km južno od Frankfurta. Do francuske granice nema daleko, otprilike isto toliko, ali ima mali problem - vlak se treba presjedati, a čekanje na idući vlak je poprilično. Ukratko - u Mannheim stižete oko 3 sata u noći, a vlak za Pariz stiže tek oko 7 ujutro. Dakle, morate se snaći. Svjestan sam da ima i drugih opcija s kraćim presjedanjima, ona preko Kölna, no vremenski okviri mi se zbog ovih ili onih razloga nisu poklapali. Postoji čak i opcija da se vozite ruskom željeznicom čiji vlak putuje svakih nekoliko dana iz Moskve za Pariz - riječ je o luksuznom vlaku, a cijene su paprene.