Ne dati ljudima priču koju žele je naročito okrutno, ali ona je ponekad tako dobra da se probija sama i postaje nezaustavljiva

Mnogi će reći da je Eurosong nešto oko čega se ne treba zamarati. Drugi će ići korak dalje pa će reći da ga ne treba ni gledati. Ovi opet prvi će sugerirati da ako se već gleda onda je bolje u samom početku odustati od bilo kakve naivne iluzije da ovo nije politički događaj bez obzira što se isti toliko trudi tvrditi da nije. Dobro, je, ali zar to znači da bi trebali dozvoliti političkom aspektu da prođe bez komentara? I nije stvar da se treba zamarati oko toga, ali znati što se događa ne škodi.

Eurosong je uvijek bio politički događaj. Mogao bi biti apolitički jedino da natjecatelji izvedu pjesme nacionalno anonimno pa da se tek nakon glasanja sazna otkud dolaze. Ali to nema smisla, jer već bi se pročulo tko je tko i od kuda, a i ovaj postojeći format sam po sebi nije loš, nije da publika ima problem s time. Zanimljivo je pratiti zemlje i kako one svoje specifičnosti ugrađuju u pjesme koje u konačnici budu zastupljene.