Velika ekonomska analiza: Lažna dihotomija tržišta i države i zašto strani kapital nije zainteresiran za razvoj perifernih kapitalističkih ekonomija

Slušajući pojedine ekonomske analize stječe se dojam da je tržište ultimativno rješenje za sve društvene probleme. Koji god problem se pojavi unutar ekonomije privatni sektor, tržište i njegova magična moć su uvijek efikasniji i bolji od države. Međutim, ne postoji ništa posebno u tržištu kao takvom, jer isto kao država i tržište može podbaciti i biti neefikasno. Ključna stvar koja je karakteristična za tržište je činjenica da se ne zamara pravednošću, nego isključivo efikasnošću i ostvarivanju profita te stoga ponekad pravednost može postati otegotna okolnost za tržište.

Ako pogledamo trenutnu političku situaciju u kapitalističkim ekonomijama, može se bez grižnje savjesti reći da ista stvar vrijedi i za državu, međutim jedina razlika leži u činjenici da bi država ako ništa drugo barem nominalno trebala zastupati javni interes dok tržište uvijek prvenstveno zastupa privatni interes, a javni je samo posljedica 'nevidljive ruke' tržišta.

Da bi tržište bilo maksimalno efikasno, za to moraju postojati posebni uvjeti. Svim sudionicima na tržištu moraju biti dostupne sve informacije poput informacija o kvaliteti proizvoda ili lokaciji i cijeni proizvoda kod konkurencije. Ako primjerice kupujete vino, a niste sigurni da li je kvalitetno, ili niste sigurni da li je polovni auto koji kupujete pouzdan imate problem sa nedostatkom informacija koje mogu uzrokovati otklon od savršenog tržišnog ishoda.

Isto tako, da bi tržište bilo maksimalno efikasno na njemu mora sudjelovati određen broj kupaca i prodavatelja koji mora biti dovoljan da pojedinačne odluke sudionika na tržištu ne utječu na tržišnu cijenu. Ako kompanija može utjecati na tržišnu cijenu pod prijetnjom ograničavanja ponude, tržište ne zadovoljava uvjet efikasnosti. Kad god je na tržištu malen broj sudionika na jednoj strani bilo da je riječ o ponudi ili potražnji – efikasnost tržišta je ugrožena. Primjerice na svjetskom tržištu kakaa tri korporacije koje prerađuju kakaovac (Cargill, Archer Daniels Midland, Callebaut) ^[1] kupuju većinu proizvedenog kakaovca od malih farmera iz zemalja Trećeg svijeta. Na taj način diktiraju cijenu kao i specifikacije samog proizvoda (veličinu, kvalitetu i podvrste kakaovca) koje prihvaćaju.