Europa ulazi u razdoblje najdublje energetske transformacije u svojoj modernoj povijesti. Odluka Europske komisije i Europskog parlamenta o potpunom ukidanju uvoza ruskog plina do 2027. predstavlja prekretnicu koja nadilazi klasičnu energetsku politiku. To je strateški rez koji presijeca jedan od najstabilnijih opskrbnih kanala kontinenta, uspostavljen i održavan kroz više desetljeća, unatoč svim političkim napetostima, pa i u vrijeme totalnog ideološkog sudara između komunističkog SSSR-a i kapitalističkog Zapada. Posljedice će biti velike, ali neće biti jednolike ni linearne. Već sada se nazire neravnomjeran teret među državama članicama, rastući pritisak na industrijske sektore i promjena geopolitičke ravnoteže koja ide u korist drugih aktera.
Energetski model koji je omogućio europsku konkurentnost u razdoblju ekspanzije sada se radikalno mijenja. U trenutku kada se kontinent suočava s rastućim troškovima života, industrijskim usporavanjem i globalnim tehnološkim natjecanjem, prekid dugogodišnje ovisnosti o ruskom plinu postaje temeljni test održivosti europskog gospodarstva. Odluka se donosi u kontekstu rata u Ukrajini, visokih političkih tenzija i ambicioznih klimatskih ciljeva, ali njezini gospodarski učinci tek trebaju biti sagledani u punoj širini.
Rez koji je sada dogovoren neće samo preoblikovati energetsku kartu Europe. On će definirati brzinu i smjer europske industrijske tranzicije, odnose s velikim svjetskim ekonomijama i unutarnje političke napetosti unutar same Europske unije. Ovo je trenutak u kojem se otvara veliko pitanje dugoročne održivosti samog europskog modela — i njegove sposobnosti da ostane konkurentan u svijetu koji se ubrzano mijenja.
Europa ulazi u eru bez ruskog plina
Dogovor između Europske komisije i Europskog parlamenta do 2027. formalno zatvara razdoblje u kojem je ruski plin bio jedan od ključnih stupova europske industrije i socijalnog modela. U sklopu REPowerEU strategije usvojen je režim potpunog ukidanja uvoza ruskog prirodnog plina – cjevovodnog i LNG‑a – s jasnim kalendarom. Ne potpisuju se novi kratkoročni ugovori nakon sredine 2025., postojeći kratkoročni aranžmani prestaju 2026., a svi dugoročni ugovori moraju biti raskinuti do jeseni 2027., uz tehničku mogućnost pomaka najkasnije do 1. siječnja 2028.