Hrvatska i uvođenje eura: Zašto će cijene rasti i koliko? Analiza slučajeva drugih zemalja

Jedan od prethodnih tekstova bavio se skorašnjim ulaskom Hrvatske u eurozonu, kako je ovih dana sugerirao politički vrh (vidi tekst: Analiza: Hrvatska uvodi euro - Tko će biti pobjednici, a tko gubitnici u idućoj velikoj fazi integracije?). Danas ćemo se stoga osvrnuti na jedan specifičan segment ulaska u eurozonu, segment koji je prosječnom potrošaču vjerojatno od najveće važnosti - hoće li cijene rasti i koliko? A ako hoće, zašto?

U pronalasku odgovora na ova pitanja osvrnut ćemo se na neke EU članice koje su već zamijenile svoju nacionalnu valutu s valutom euro. Kako to obično i biva, svaki slučaj je poseban i nacionalne valute koje su prestale postojati bile su drugačije na ovaj ili onaj način od hrvatske kune, no, i prije nego se posvetimo specifičnim primjerima, prvi zaključak možemo odmah iznijeti - da, cijene će rasti, ovisno o sektoru, a razloga je više.

Oko ovog pitanja se, razumljivo, rasprave vode još otkako su prve EU članice prešla na zajedničku valutu. Prvi "val" adaptacije eura bio je najveći i desio se pred kraj milenija, točnije 1. siječnja 1999. Tada su u zonu zajedničke valute ušle ove države: Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Njemačka, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Portugal i Španjolska.

Dvije godine nakon, 1.1.2001. u eurozonu ulazi Grčka. Nakon toga slijedi jedna poduža pauza koju 1.1.2007. probija Slovenija, a točno godinu dana nakon nje u eurozonu ulaze Cipar i Malta. 2009. ulazi Slovačka, 2011. Estonija, 2014. Latvija te najzad 2015. Litva.