U godini u kojoj su sankcije, rat i dugotrajno odvajanje Rusije od zapadnog financijskog sustava postali neka nova normalnost, ruska rublja isplivala je kao jedna od najneočekivanijih priča. Dok politički narativ i dalje opisuje Rusiju kao izoliranu i ekonomski pritisnutu zemlju, tečaj rublje prema dolaru i euru pokazao je nešto sasvim drugo. Tijekom 2025. rublja je ojačala približno 45% prema američkom dolaru i završila godinu na razinama koje su jače i od onoga što je očekivala sama ruska vlada. Na papiru Rusija je dobila "valutu godine", ali u stvarnosti priča je znatno složenija...
Rublja kao paradoks ratne ekonomije
Na prvu to zvuči kao dokaz da sankcije ne funkcioniraju i da je rusko gospodarstvo otpornije nego što su mnogi na Zapadu spremni priznati. No, tečaj nikada nije samo rezultat apstraktnog tržišta koje međusobno odmjerava snage ekonomija. U slučaju rublje tijekom 2025. riječ je o konstrukciji koja spaja nekoliko slojeva ratne ekonomije, kapitalnih kontrola i aktivnog državnog upravljanja deviznim tokovima. Upravo zato rublja danas više govori o načinu na koji se valutom upravlja nego možda o zdravlju same ekonomije.
Brojke koje ruše očekivanja
Ako se pogleda samo kretanje tečaja, priča izgleda impresivno. Na samom početku godine rublja je bila slaba, dolar se kretao iznad sto rubalja, a euro još više. U mjesecima koji slijede tečaj se dramatično okreće u korist rublje. Do sredine ljeta jedan dolar vrijedi tek nešto više od sedamdeset rubalja i to su najsnažnije razine ruske valute u posljednjih nekoliko godina. Do kraja godine rublja se stabilizira u rasponu između sedamdeset pet i osamdeset rubalja za dolar.
Rublja se pritom ne izdvaja samo u ruskom kontekstu nego i globalno. U godini u kojoj su mnoge valute pokušavale uhvatiti ravnotežu između inflacije, monetarnog stezanja i geopolitičkih neizvjesnosti, ruska se valuta pokazala kao jedan od najboljih performera na svijetu. Po jačanju prema dolaru stala je uz bok plemenitim metalima i nadmašila praktički sve druge veće valute. Ali tu nastaje prva iluzija, jer brojka izgleda kao nagrada tržišta, dok je zapravo u velikoj mjeri rezultat političke i administrativne arhitekture.