Najopasniji tehnološki baloni nisu oni koji počivaju na laži, nego oni u kojima budućnost zaista stigne — ali za mnoge prekasno.
Najveća pogreška u sve intenzivnijoj raspravi o umjetnoj inteligenciji, barem u kontekstu ekonomije (čime ćemo se danas primarno baviti bez obzira što čovjek iz Anthropica tvrdi da postoji 10% šanse da će AI uništiti čovječanstvo - ostavimo te jeze za neku drugu temu), jest pretpostavka da postoje samo dva ishoda. Ili je AI već danas revolucija koja će promijeniti iz temelja gospodarstvo, ili je pak balon koji će završiti spektakularnim gubicima. Ali ovo nije prvi put da gledamo nešto slično pa možemo odmah zaključiti da svakako postoji i treći scenarij: tehnologija može pobijediti, a ulaganje u nju svejedno biti katastrofalno.
Budućnost može stići baš onako kako su je optimisti (koji su možda zapravo tehno-feudalisti, ali i to je pitanje kojim ćemo se baviti odvojeno) najavljivali, samo nekoliko godina prekasno za one koji su je financirali. Prava infrastruktura i korisni proizvodi mogu preživjeti dok kompanije propadaju, a dioničari ostaju bez novca. Tehnološka istina i tržišna cijena nisu ista stvar. Britanija je to naučila još sredinom 19. stoljeća.