Koncept globalizma ima svoje pristaše i svoje kritičare, svoje prednosti i svoje mane, ali nema sumnje da je riječ o pristupu "upravljanja svijetom" koji je prihvaćen/nametnut kao ne samo dominantan već i jedini. Razumljivo, moderna ekonomija kao takva može jedino u okvirima globalizma i egzistirati. Promjena tog koncepta zahtijevala bi velike transformacije vertikalno i horizontalno, ali dok sustav "funkcionira" - odnosno dok transnacionalni kapital zarađuje - nitko na poziciji moći neće isti dovoditi u pitanje. Ali problemi se gomilaju. Međusobna, gotovo totalna, ovisnost ekonomija znači da se problemi šire globalno brzinom virusa ili još i brže.
Svaki problem u nekoj od najvećih ekonomija svijeta odrazit će se na cijeli svijet po principu "kad ona kihne, svi će se prehladiti". To se dogodilo i 2008. s velikom financijskom krizom u SAD-u koja je devastirala svijet i bacila milijune u siromaštvo (iz kojeg se mnogi ni do danas nisu izvukli - za njih je ova kriza postala permanentna). Danas pak imamo višestruki problem u Kini, ekonomski i energetski. Usporavanje kineske ekonomije je nešto što ćemo svi osjetiti, a za početak dovoljna je samo najava istog pa da se strah zakotrlja svijetom. No, prije toga osjetit ćemo aktualnu veliku kinesku energetsku krizu jer o njoj, posredno, ovisit će i toliko toga diljem svijeta.
Kineska energetska kriza traje već mjesecima, još od lipnja traju povremene redukcije struje, a situacija je sad izraženija. U međuvremenu energetska kriza počela je udarati i po Europi, a razlozi su slični i povezani. Naime, i Europa i Kina ambiciozno su krenule s idejom smanjenja ovisnosti o fosilnim gorivima te su određeni koraci već implementirani. Taj proces prebacivanja na obnovljive izvore energije zasigurno jest važan korak u očuvanju Zemlje i života na njemu, ali bilo bi naivno vjerovati da neće biti posljedica. Smanjenje obujma proizvodnje energije iz fosilnih goriva (nafta i plin) dovelo je do povijesno niskih razina zaliha ovih energenata, a na to se nadovezala poprilično kaotična regulacija još uvijek aktualnom covid pandemijom.
Moglo se pretpostaviti da će zapadne zemlje, glavni potrošači sveg proizvedenog, krenuti s ne baš promišljenim i poprilično naglim otvaranjem ekonomija. Teško je reći da se to čini iz zdravstvenih razloga jer, sudeći po brojkama, opasnost od koronavirusa nije prošla (unatoč cijepljenima), ekonomije se otvaraju jer je zaključeno - točno - da će iste masovno propasti ako se to hitno ne učini. Čak bi se moglo reći da je na sceni još jedno panično spašavanje sistema koji već dugo vremena pokazuje previše kontradikcija da bi bio održiv, no ostavimo to za neku drugu temu.
Veliko otvaranje ekonomija je rezultiralo, jasno, velikom i eksplozivnom potražnjom, a nestašice su u skoro pa svim domenama. Od Kine ...
Svaki problem u nekoj od najvećih ekonomija svijeta odrazit će se na cijeli svijet po principu "kad ona kihne, svi će se prehladiti". To se dogodilo i 2008. s velikom financijskom krizom u SAD-u koja je devastirala svijet i bacila milijune u siromaštvo (iz kojeg se mnogi ni do danas nisu izvukli - za njih je ova kriza postala permanentna). Danas pak imamo višestruki problem u Kini, ekonomski i energetski. Usporavanje kineske ekonomije je nešto što ćemo svi osjetiti, a za početak dovoljna je samo najava istog pa da se strah zakotrlja svijetom. No, prije toga osjetit ćemo aktualnu veliku kinesku energetsku krizu jer o njoj, posredno, ovisit će i toliko toga diljem svijeta.
Kineska energetska kriza traje već mjesecima, još od lipnja traju povremene redukcije struje, a situacija je sad izraženija. U međuvremenu energetska kriza počela je udarati i po Europi, a razlozi su slični i povezani. Naime, i Europa i Kina ambiciozno su krenule s idejom smanjenja ovisnosti o fosilnim gorivima te su određeni koraci već implementirani. Taj proces prebacivanja na obnovljive izvore energije zasigurno jest važan korak u očuvanju Zemlje i života na njemu, ali bilo bi naivno vjerovati da neće biti posljedica. Smanjenje obujma proizvodnje energije iz fosilnih goriva (nafta i plin) dovelo je do povijesno niskih razina zaliha ovih energenata, a na to se nadovezala poprilično kaotična regulacija još uvijek aktualnom covid pandemijom.
Moglo se pretpostaviti da će zapadne zemlje, glavni potrošači sveg proizvedenog, krenuti s ne baš promišljenim i poprilično naglim otvaranjem ekonomija. Teško je reći da se to čini iz zdravstvenih razloga jer, sudeći po brojkama, opasnost od koronavirusa nije prošla (unatoč cijepljenima), ekonomije se otvaraju jer je zaključeno - točno - da će iste masovno propasti ako se to hitno ne učini. Čak bi se moglo reći da je na sceni još jedno panično spašavanje sistema koji već dugo vremena pokazuje previše kontradikcija da bi bio održiv, no ostavimo to za neku drugu temu.
Veliko otvaranje ekonomija je rezultiralo, jasno, velikom i eksplozivnom potražnjom, a nestašice su u skoro pa svim domenama. Od Kine ...
