Zašto se Rusija toliko suzdržava u gotovo svim aspektima rata? Putinova dvostruka strategija, za vojni i domaći front
Kada je sredinom rujna 2022. ruski predsjednik Vladimir Putin najavio mobilizaciju, u Rusiji je nastala poprilična panika. Stotine tisuća mladih muškaraca hitno je napustilo zemlju ne želeći završiti na ukrajinskom frontu. Mnogi su pak strahovali da najžešće tek dolazi, da je mobilizacija u rujnu samo uvertira u nešto puno veće - u opću mobilizaciju, totalni rat, ili u najmanju ruku drugu mobilizaciju koja će biti znatno veća od prve. Mnogima je izgledalo da je stigao trenutak kada će "specijalna vojna operacija" postati rat.
No, unatoč strahovima mnogih, taj scenarij se ipak nije dogodio, ni kroz ostatak 2022. godine, ni ove, čak niti na obljetnicu rata u veljači kada su mnogi očekivali da će Putin zapravo za vrijeme govora objaviti kako kreće nova mobilizacija. Kako to? Zašto se ruski vrh odlučio na takvu "suzdržanost" čak i kad su se problemi po njih u Ukrajini počeli gomilati?
Nije to nešto što se osjeća samo na frontu već i u samoj Rusiji. Vlasti su donijele niz rigoroznih zakona kojima se suzbija gotovo bilo kakva kritika ruske "specijalne vojne operacije", odnosno rata u Ukrajini. Ali u isto vrijeme ni ti zakoni ne provode se baš onako strogo kako bi netko mogao očekivati.
U Ukrajini pak svakako veliku pozornost međunarodne javnosti uzimaju sporadični ruski zračni napadi koji se raketama i dronovima obrušavaju na prostor skoro pa cijele Ukrajine. No, i tu se vidi vrlo očita suzdržanost. Broje se civilne žrtve, ali one su relativno niske. Nekoliko mrtvih u zračnim napadima diljem Ukrajine je, koliko god to bizarno zvučalo, vrlo malo. U tim napadima mrtvi bi se mogli brojati u stotinama.
Svugdje se vidi ruska suzdržanost. Pa i u najvećoj bitci od početka rata, ovoj za Bahmut, suzdržanost ruske vojske je vrlo očita te se u utrobu grada ubacuju plačenićke snage iz Wagnera. Zar je moguće da ruska vojska, za koju se smatralo da je jedna od najmoćnijih na svijetu, više nema snage za vođenje borbi u gradu veličine Bahmuta (predratne populacije od oko 70.000 stanovnika)? Dobro, nakon više od godine dana rata iscrpljenost je svakako prisutna, ali ovo je više od toga, ovo je opet znak ruske ciljane suzdržanosti koja sve više nalikuje na namjernu strategiju.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.