Već dvije noći pratimo vrlo napete scene na ulicama Beograda, uz tendenciju da se iste počnu multiplicirati i po drugim gradovima Srbije. Na redu su ponovno veliki prosvjedi protiv srpskog predsjednika Aleksandra Vučića, ali ti prosvjedi, s pauzama, traju još od 2016. godine, što je sada drugačije i zašto je sada situacija "ozbiljnija"?
Kao prvo, sam pogled na beogradske ulice noću već nam jasno govori da je situacija ovog puta "žešća". Više je nasilja, više je spremnosti za otvorenu konfrontaciju, veća ja predispozicija za eskalaciju. Zašto? Jedan od razloga već smo naveli - prosvjedi protiv Aleksandra Vučića, kojeg se proziva za sve autoritarnije vladanje zemljom, traju već godinama, a pošto je Aleksandar Vučić i dalje ovdje samim time i prosvjedi će biti žešći.
Jedan od razloga svakako je i epidemija koronavirusa koja je mnoge ljude učinila vrlo "nervoznima". Vjerojatno ni val nasilnih demonstracija kojima smo nedavno svjedočili u SAD-u ne bi bio toliko žestok da nije "lockdown" gurnuo mnoge na rub (i preko ruba) strpljenja. No, kada govorimo o Srbiji moglo bi se pronaći još podosta razloga.
Glavni razlog možda je sam Aleksandar Vučić koji za Srbiju očigledno predstavlja ekstremno polarizirajuću ličnost. No, ono što se možda malo bolje vidi izvana nego iznutra je činjenica da je i sama Srbija vrlo polarizirana zemlja. I druge su, ali Srbija možda i "više od prosjeka".
Tu su i razlozi koji stavljaju Srbiju u jednu "prirodno napetu" situaciju. Pitanje Kosova je naizgled de-facto riješeno, godine prolaze i status quo se ne mijenja, no povici sinoć i preksinoć na beogradskim ulicama podsjećaju nas da desetljeća možda nisu dovoljna, možda tek stoljeća?
Nadalje, tu se možemo nadovezati na položaj Srbije u svijetu oko nje. Vučić je postao notoran po svojoj strategiji balansiranja na nekoliko stolica. I dok je jedna svakako Europa (EU), već neko vrijeme se osjeća određeno "migoljenje" između one ruske i kineske. Naročito u ovo vrijeme pandemije Kina je naglo uznapredovala svoj status kao važnog, gotovo esencijalnog saveznika Srbije. Rusija je i dalje tu, više kao kulturološki saveznik "starosjedilac", no srpskim vlastima je posve jasno gdje je "životna linija" budućnosti, a nije u Rusiji. Geopolitički uzlet kojeg je Rusija sama sebi stvorila zadnjih godina dosegnuo je svoj gornji limit i to se osjeća, naročito u zemljama poput Srbije. S druge strane Kina je gigant koji se tek uspravlja na svoje noge, a njegova sjena protezat će se vjerojatno od Pacifika do Atlantika (i južnije).
Ali to su priče iz bliske budućnosti s kojima Vučić žonglira politički dok ekonomski preferira egzistiranje u stvarnosti. Primjerice, u nedavnom intervjuu za Radio Slobodna Europa naglasio je kako je Europska unija Srbiji najveći investitor. To, dakako, nije poruka koju će p...
Kao prvo, sam pogled na beogradske ulice noću već nam jasno govori da je situacija ovog puta "žešća". Više je nasilja, više je spremnosti za otvorenu konfrontaciju, veća ja predispozicija za eskalaciju. Zašto? Jedan od razloga već smo naveli - prosvjedi protiv Aleksandra Vučića, kojeg se proziva za sve autoritarnije vladanje zemljom, traju već godinama, a pošto je Aleksandar Vučić i dalje ovdje samim time i prosvjedi će biti žešći.
Jedan od razloga svakako je i epidemija koronavirusa koja je mnoge ljude učinila vrlo "nervoznima". Vjerojatno ni val nasilnih demonstracija kojima smo nedavno svjedočili u SAD-u ne bi bio toliko žestok da nije "lockdown" gurnuo mnoge na rub (i preko ruba) strpljenja. No, kada govorimo o Srbiji moglo bi se pronaći još podosta razloga.
Glavni razlog možda je sam Aleksandar Vučić koji za Srbiju očigledno predstavlja ekstremno polarizirajuću ličnost. No, ono što se možda malo bolje vidi izvana nego iznutra je činjenica da je i sama Srbija vrlo polarizirana zemlja. I druge su, ali Srbija možda i "više od prosjeka".
Tu su i razlozi koji stavljaju Srbiju u jednu "prirodno napetu" situaciju. Pitanje Kosova je naizgled de-facto riješeno, godine prolaze i status quo se ne mijenja, no povici sinoć i preksinoć na beogradskim ulicama podsjećaju nas da desetljeća možda nisu dovoljna, možda tek stoljeća?
Nadalje, tu se možemo nadovezati na položaj Srbije u svijetu oko nje. Vučić je postao notoran po svojoj strategiji balansiranja na nekoliko stolica. I dok je jedna svakako Europa (EU), već neko vrijeme se osjeća određeno "migoljenje" između one ruske i kineske. Naročito u ovo vrijeme pandemije Kina je naglo uznapredovala svoj status kao važnog, gotovo esencijalnog saveznika Srbije. Rusija je i dalje tu, više kao kulturološki saveznik "starosjedilac", no srpskim vlastima je posve jasno gdje je "životna linija" budućnosti, a nije u Rusiji. Geopolitički uzlet kojeg je Rusija sama sebi stvorila zadnjih godina dosegnuo je svoj gornji limit i to se osjeća, naročito u zemljama poput Srbije. S druge strane Kina je gigant koji se tek uspravlja na svoje noge, a njegova sjena protezat će se vjerojatno od Pacifika do Atlantika (i južnije).
Ali to su priče iz bliske budućnosti s kojima Vučić žonglira politički dok ekonomski preferira egzistiranje u stvarnosti. Primjerice, u nedavnom intervjuu za Radio Slobodna Europa naglasio je kako je Europska unija Srbiji najveći investitor. To, dakako, nije poruka koju će p...
