Vrata Euroazije nalaze se na sjeveru Njemačke: Pristup luci Hamburg odredit će kako će izgledati ostatak 21. stoljeća

Njemačka je odustala od uključivanja plinovoda Sjeverni tok 2, a zatim - da se ne bi slučajno predomislila - isti je i raznijet u sabotaži za koju se još uvijek ne zna tko je izveo, ali se može pretpostaviti da je počinitelju bilo bitno da ne dođe do planiranog jačeg energetskog povezivanja Njemačke (i Europe) s Rusijom. Nove informacije govore kako je na plinovodu nastala rupa od kojih 20-ak metara. Nije to nešto što se ne bi moglo popraviti, ali pitanje je ima li smisla u ovakvim okolnostima jer bi se mogle uskoro pojaviti i puno veće rupe ako se inicijalni počinitelj zainati.

Svašta se može dogoditi u nekoj bliskoj budućnosti, može doći do radikalne promjene vlasti u Moskvi, ili pak u Berlinu, a onda bi i neke povučene karte možda ponovno bile na stolu, no dok se čeka rasplet (ili eskalacija) te situacije valja se osvrnuti na drugi veliki "sudbonosni" projekt koji se tiče Njemačke.

Zaista, kada govorimo o velikim infrastrukturnim projektima koji bi trebali definirati 21. stoljeće, Njemačka je često bitna karika u tom lancu. Jedan je svakako bio snažnije energetsko povezivanje Rusije i Europe, što je trenutačno u fazi raspada, a drugi projekt je onaj koji se tiče kineskog Novog puta svila.

Nisu li po tom pitanju važnije istočnije europske zemlje, odnosno one bliže Kini? Zapravo ne. Najvažnija je opet Njemačka, a konkretno jedna njemačka luka, odnosno najveća njemačka luka - Hamburg.

Zašto baš Hamburg? Zato jer je predviđeno da upravo Hamburg bude glavno čvorište ovog gigantskog infrastrukturnog projekta gdje bi se logistika kretala s istoka, odnosno Kine, prema zapadu, do Europe, ali i obrnuto. Za to čvrsto povezivanje Azije i Europe, gdje bi Euroazija zaista postala daleko relevantniji pojam, Hamburg je od presudne važnosti.

Otkako je projekt Novog puta svila najavljen 2013. godine, usluge kontinentalne željeznice postale su ključne. Mreža željezničkih koridora sada se proteže od zapadnih obala Europe do istočne obale Kine. U 2021. egzistiralo je već oko 290 komercijalnih tjednih željezničkih veza između Hamburga i 25 kineskih odredišta kao što su Guangzhou, Šangaj, Wuhan, Shenzhe i drugi. Gotovo jedna trećina svih kontejnera koji prolaze kroz najveću njemačku morsku luku ima Kinu kao odredište ili polazište. Na tračnicama u luci Hamburg svaki dan se brzo i učinkovito rukuje s približno 200 teretnih vlakova i 5500 vagona.

Željezničke i pomorske poveznice između Kine i Hamburga

Očekivano, zbog takve važnosti, a pošto to ipak jest kineski projekt, Peking želi biti prisutan na terenu, u samom Hamburgu. Konkretno, kineska kompanija Cosco najavila je kako želi kupiti udio u lučkom terminalu i sad kreće politički sukob unutar same Njemačke. U neku ruku ovo je repriza ranije epizode s Rusijom, ali ovog puta s Kinom. Naime, njemačke vlasti - dok je kancelarka bila Angela Merkel - imale su plan dugoročnog razvoja uz jeftine ruske energente. No, promjenom vlasti, naročito ulaskom Zelenih u novu vladajuću koaliciju, ta ideja propada - zapravo propala je i prije izbijanja rata u Ukrajini, već tada su nove njemačke vlasti počele slati nedvosmislene poruke da od Sjevernog toka 2 vjerojatno neće biti ništa. Jasno, rat je svakako "pomogao".

Kakav je sad omjer snaga kada govorimo o kineskoj inicijativi u Hamburgu? Imamo SPD socijal-demokrate koji su voljni ući u posao s Kinom, no projekt ponovno koče Zeleni. Malo znači što iz Pekinga pozivaju Berlin da ne politiziraju ovu stvar već da se fokusiraju primarno na ekonomiju. Teško da će to proći. Ovo je još jedan deja vu jer Rusija je zapravo godinama pozivala Berlin upravo na to - da pitanje energetike bude samo pitanje ekonomije, ali to nije prošlo i nekima je još davno bilo jasno da neće jer ni ne može sve dok je Berlin pod snažnim utjecajem Washingtona.

Era njemačke kancelarke Merkel bila je, moglo bi se reći, negdje na rubu između podložnosti američkim saveznicima i planova za veći njemački ekonomski suverenitet. Danas je situacija dosta zaokrenula prema Washingtonu, a iako se u ovom trenutku Rusija vodi kao "neprijatelj broj 1", već sutra to može biti Kina.

Jer ako je SAD uspio prekinuti suradnju Rusije i Europe, nešto što im je bio interes godinama, a tu im je u konačnici "pomogla" i sama Rusija pokrenuvši invaziju na Ukrajinu 24. veljače, u bliskoj budućnosti će svakako pokušati kopirati ovaj model i riješiti se još jednog (zadnjeg preostalog) konkurenta.

Situacija je danas ovakva - kineski logistički gigant Cosco prošle godine ponudio je kupnju 35% udjela u jednom od tri terminala na prostoru najveće njemačke luke Hamburg.

Konačan njemački odgovor se čeka i dosta će nam reći o aktualnoj situaciji, odnosno koliko je Njemačka voljna dalje razvijati ovu suradnju. Valja istaknuti kako je Kina najveći njemački trgovinski partner. Neki bi rekli da ta činjenica sama po sebi stavlja te odnose na najvišu moguću razinu, no to očito nije slučaj.

Ponovno će jedno ime biti ključno, a i dat mu je ključan resor. Jedan od lidera stranke Zelenih, Robert Habeck, aktualni je njemački ministar gospodarstva te je izrazito kritičan prema Kini. U današnjem intervjuu za novinsku agenciju Reuters rekao je kako on nije za ovaj plan te se protivi kineskom ulasku u Hamburg.

Ali po hijerarhiji Habeck nikako ne bi smio biti taj koji donosi konačnu odluku (iako se nekad čini da su Zeleni glavna stranka ove koalicije unatoč činjenici da su manjinski partner!). Dakle, što će o svemu reći kancelar Olaf Scholz? On bi mogao imati drugačije mišljenje. Kao prvo valja napomenuti kako je upravo Scholz, dok je bio gradonačelnik Hamburga (od 2011. do 2018.) nadgledao veliki ulazak kineskih investicija u ovu njemačku sjevernu luku.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.