Veliki raskol pod dugom: Prijeti li Europi anksiozna dezintegracija zbog pitanja prava LGBT osoba? O opasnoj predaji tolerancije ideologiji i buđenju oportunizma

Priroda društva je takva da će se teško svi oko svega ikad slagati, ali polazimo od pretpostavke da u 21. stoljeću ne bi ni trebali. Sloboda izbora, onog socijalnog, osobnog, ekonomskog, spiritualnog, seksualnog i svakog drugog ostavlja se - barem u teoriji - pojedincu na izbor. Malo kad je pojedinac mogao birati kao što može danas, u to nema dvojbe. Društveni konstrukti se kreću od vrlo strogih imperativa prema tek okvirnim smjernicama koje se mogu ili ne moraju poštivati. Biti drugačiji više ne znači biti izopćen iz društva koje se definira svojim normama, biti drugačiji može biti potencijal koji se sve češće i traži, ne samo u socijalnom krugu već i u poslovnom. Velike kompanije već dosta vremena promiču diverzitet, a tolerancija tu više dolazi kao nusprodukt želje za većom učinkovitošću u vrijeme post-industrijskog proizvoda koji zahtjeva inovaciju, marketing, utjecaj, prisutnost.

Ali ne kreće se cijelo društvo na istom valu što je možda i jedna od zanimljivijih - iako potencijalno poprilično opasnih - tendencija modernog društva. Može se reći da i dalje najveći broj ljudi pripada tzv. centru, odnosno politički poprilično dosadnom i labilnom centru. Zapravo kad u društvenom kontekstu koristimo termin "masa" najčešće mislimo upravo na centar i njegov manjak odstupanja od... bilo čega.

Centar ne odstupa, ali zato sve više odstupaju pojedinci koji izlaskom na krakove društveno-političkog kompasa ubrzo odbacuju onaj bezazleni i često dobrodošao stav koji se svodi na "možemo...