Uvod
Tko su masoni? To pitanje već stoljećima privlači pažnju i golica maštu ljudima, stvarajući različite pro-masonske i anti-masonske teorije o njima. Stroga definicija bi bila da je to 'mistični strogo hijerarhijski pokret koji je nastao u prilikama liberalnog prosvjetiteljstva, i nadovezuje se na tradiciju zidarsko-klesarsko-graditeljskih cehova'. Masoni su isključivo muško društvo, osnovano na 'najčišćim načelima pobožnosti i vrlina'; ipak, njihovo djelovanje je zabranjeno u mnogim zemljama. Vezani tekst: Velika priča:
Tko su masoni? (II. dio)
Oni ujedno predstavljaju najveće međunarodno tajno društvo na svijetu, s oko 6 milijuna članova, od čega više od 4 milijuna se nalazi u SAD-u gdje čak i javno djeluju. O njihovih idealima i ciljevima te fasciniranošću istih dovoljno govori da su članovi slobodnih zidara ili masona bili Benjamin Franklin, Lafayette, W. Churchill, F.D.Roosevelt, Harry Truman, Lyndon Johnson, Gerald Ford, Salvador Allende, Montesquieu, Voltaire, Goethe, Herder, Walter Scott, Stendhal, Puškin, Mozart, Beethoven, Chagall, Fleming, Ford, Chrysler i mnogi drugi.
Počeci i povijest slobodnog zidarstva
Da bi saznali nešto više o masonima, moramo se vratiti u 14. stoljeće. Sama riječ nastala je još tada, a neki smatraju da je izraz 'free mason' skraćena verzija 'freestone mason' (zidar slobodnog kamenja), a slobodnim se kamenom nazivala vrsta mekanog kamena pogodnog za graviranje i izradu finih dijelova crkava, poput svodova i prozora. Prema tome, zidar slobodnog kamena bio je na znatno višem stupnju graditeljstva od običnog zidara, koji je imao zadaću da od neobrađena kamena pravi blokove.
Međutim, izraz slobodni zidar imao je i druga značenja. Nositelj tog naslova u svakom smislu je bio slobodan čovjek, nije pripadao feudalnom gospodarstvu niti kakvoj državnoj organizaciji. Većina srednjovjekovnih radnika morala je pripadati nekom udruženju što je određivalo njihove dužnosti i status. Staleške udruge (poput prvih sindikata) nisu bile organizirane na razini države. Postojale su u svim gradovima, a predsjedali su im izravno gradonačelnik i gradsko vijeće koji su im dodjeljivali povelje. Slično radnicima, i poslodavci su bili članovi staleških udruga. U Londonu, gdje su zidari stalno zapošljavani na velikim projektima (poput Londonskog mosta), zidari su bili članovi staleške udruge nazvane 'London Masons Company' (Londonska zidarska kompanija). Ipak, posao ih je često odvodio i izvan Londona. U to vrijeme većina stambenih kuća pravljena je od drveta pa su majstori zidari uglavnom zapošljavani za izgradnju katedrala, crkava, samostana i dvoraca feudalne vlastele.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.