Uzaludne misije i umijeće ratovanja: Koncept glavnog ratnog "težišta" osmislio je slavni pruski general još u 19. stoljeću, Kijev se toga nije držao i Rusija sad ima priliku za proboj koji se pretvara u domino efekt

Carl von Clausewitz bio je pruski general i vojni teoretičar, najpoznatiji po svom djelu "O ratu" (njem. Vom Kriege), izdanom 1832., koje se smatra jednim od najvažnijih tekstova u vojnoj teoriji. Njegove misli o prirodi rata, posebno koncept "težišta" kao središta moći i ključne točke u sukobima, i danas imaju veliki utjecaj na vojnu strategiju. Clausewitz je naglašavao kompleksnost i nepredvidivost rata te povezanost vojne strategije s političkim ciljevima, sa slavnom izrekom da je rat "nastavak politike drugim sredstvima".

Njegov koncept "težišta" ključan je gotovo u svakom ratu, a naročito u ovom koji se trenutačno vodi u Ukrajini.

Težište u ratu je "središte svake snage i kretanja, od kojeg sve zavisi. To je točka prema kojoj treba usmjeriti sve svoje snage," napisao je Clausewitz. Ukratko - politički i vojni vođe ne bi trebali nerazborito rasipati svoje vojne snage, šaljući ih na uzaludne misije izvan odlučujućeg područja sukoba.

Nažalost po Ukrajinu, čini se da predsjednik Volodimir Zelenski i vrhovni zapovjednik ukrajinskih oružanih snaga nisu pročitali "O ratu" ili su zaboravili ovu ključnu misao.

Ukrajinska operacija u Kursku pretvorila se u uzaludnu misiju - veličanu jurišnu konjicu ili srednjovjekovni chevauchée, koji je odvratio ukrajinske snage od težišta u ratu protiv Rusije. Umjesto da povuku ruske snage s važnijih bojišta u Donjecku, upad je raspršio ukrajinske snage, omogućujući ruskoj vojsci da se usredotoči na trenutni centar sukoba (težište!) i ubrza napredak prema strateški ključnom gradu Pokrovsku.

U početku zamišljena kao taktički manevar za odvlačenje ruskih snaga s važnijih bojišta, operacija u Kursku sada se čini kao strateška pogreška koja bi mogla imati ozbiljne posljedice za širu vojnu strategiju Ukrajine.

Ukrajinsko vodstvo vjerojatno je očekivalo da će udarom na ruski teritorij postići nekoliko ciljeva: povlačenje ruskih snaga s ključnih bojišta u Donjecku; stvaranje psihološkog učinka pokazujući sposobnost Ukrajine da napadne rusko tlo; i prekid ruskih opskrbnih linija.

Ovi ciljevi nisu ostvareni. Unatoč upadu, ruske snage nisu značajno preusmjerile svoje napore s Donjecka. Umjesto toga, rusko napredovanje prema Pokrovsku - gradu od velike strateške vrijednosti - samo se ubrzalo.

Pokrovsk je ključno logističko i transportno središte u regiji Donjeck, smješten na križanju važnih cestovnih i željezničkih mreža vitalnih za opskrbu i pojačanje ukrajinskih položaja duž istočne bojišnice. Ako ruske snage zauzmu Pokrovsk, učinkovito će presjeći ove ključne opskrbne linije, izolirajući ukrajinske jedinice koje brane druga važna područja u Donjecku.

Gubitak Pokrovska mogao bi imati domino efekt, dovodeći do šireg kolapsa ukrajinske obrane u regiji Donjeck. Ukrajinske trupe u ovim područjima uvelike ovise o opskrbnim rutama koje prolaze kroz Pokrovsk za municiju, pojačanja i logističku podršku. Svaki prekid tih opskrbnih linija mogao bi ozbiljno ugroziti njihovu sposobnost da zadrže svoje položaje protiv ruskih napredovanja, potencijalno omogućujući Rusiji da postigne daljnje dobitke u istočnoj Ukrajini, ali i da značajno promijene tijek sukoba.

S vojnog stajališta, upad u Kursk nije donio značajne dobitke za Ukrajinu. Umjesto da prisili Rusiju na preusmjeravanje značajnih snaga s glavnog napora u Donjecku, doveo je do toga da su neke od najboljih ukrajinskih trupa te napredna oprema skrenute s najvažnijih bojišnica. Ovo premještanje ne samo da je oslabilo obrambeni položaj Ukrajine u regiji Donjeck, već je i pogoršalo postojeći nedostatak ljudstva, dodatno otežavajući ukrajinskim snagama zadržavanje ključnih obrambenih položaja.

Štoviše, ukrajinski upad nije postigao nikakve značajne teritorijalne dobitke. Operacija je uglavnom bila ograničena na seriju okršaja i lokaliziranih sukoba koji nisu promijenili ravnotežu snaga na terenu. U dugotrajnom ratu iscrpljivanja, takve operacije nose značajne rizike. Svaki vojnik, tenk i topnički komad su vitalni resursi, a odluka da se ti resursi upotrijebe u operaciji s ograničenom strateškom vrijednošću mogla bi dugoročno biti jako skupa za Ukrajinu.

Za Ukrajinu, operacija u Kursku predstavlja propuštenu priliku za konsolidaciju obrambenih položaja na istoku. Za Rusiju pak, upad u Kursk može se smatrati strateškom pobjedom, ne zbog izravnog vojnog angažmana u Kursku, već zbog odvlačenja ukrajinskih resursa s važnijih bojišta. Zadržavanjem fokusa na Donjecku, ruske snage su uspjele pritisnuti svoju prednost, potencijalno otvarajući nove prilike za iskorištavanje ukrajinskih slabosti duž istočne bojišnice.

Iako smioni manevri i psihološke operacije mogu imati svoje mjesto, primarni cilj za obje strane ostaje kontrola nad strateški značajnim teritorijem. Zbog toga Ukrajina, ako ne želi doživjeti domino efekt i teški slom, trebala bi preispitati svoje strateške prioritete, usredotočujući se na obranu ključnih položaja u regiji Donjeck, osobito oko Pokrovska, gdje bi ishod sukoba mogao biti odlučen. Ukratko - Ukrajina si ne može priuštiti prekomjerno raspršivanje svojih snaga na operacije koje ne donose opipljive koristi.

Zašto je to učinila? Ne bi iznenadilo da je sam upad osmislio netko iz redova politike, a ne vojske. Politički vrh u Kijevu htio je imati nešto "senzacionalno" da se time mogu hvaliti kod svojih partnera na Zapadu te da mogu to iskoristiti na način da izvrše pritisak na Zapad da im pošalje dodatno oružje. Jasno, to je isto legitimno razmišljanje u ovakvom kompleksnom ratu gdje Ukrajina skoro pa totalno ovisi o saveznicima za opstanak. U određenim trenucima moraju se upuštati čak i u takve uzaludne misije ne bi li umirili zapadne političare koji svaki put kad Rusija počne ozbiljno napredovati brzo postaju skeptični po pitanju daljnjeg masovnog naoružavanja i financiranja Ukrajine.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.