Prije dvadeset i devet godina, 4. lipnja, nastala je Republika Ingušetija nakon proglašenja neovisnosti strane Čečenije. To je vratilo status koji je imala u osvit sovjetske moći i za Inguše simbolizira da su se mogli vratiti na pozornicu povijesti i sadašnjosti, koliko god često njihova zemlja i njezina država bili potisnuti. Republički dužnosnici nastojali su svesti ovaj događaj na folklorne događaje i govoriti o napretku republike isključivo u ekonomskom smislu.
Dobrim dijelom zbog pobune na Sjevernom Kavkazu, Ingušetija ostaje jedna od najsiromašnijih i najnestabilnijih regija Rusije. Iako je nasilje posljednjih godina zamrlo, pobuna u susjednoj Čečeniji povremeno se prelijevala u Ingušetiju. Prema Human Rights Watchu iz 2008. godine, republika je destabilizirana korupcijom, nizom zločina visokog profila (uključujući otmice i ubojstva civila od strane vladinih snaga sigurnosti), antivladinim prosvjedima, napadima na vojnike i časnike i pogoršanjem stanja ljudskih prava. Inguši, nacionalna skupina starosjedilaca na Kavkazu, sebe nazivaju Ghalghai (od inguškog: Ghala ("tvrđava" ili "grad") i ghai ("stanovnici" ili "građani"). Inguši govore inguški jezik, koji ima vrlo visok stupanj međusobne razumljivosti sa susjednim Čečenima. Inguši su tradicionalno besklasno društvo koje se temelji na klanskom sustavu i nepisanom zakonu (danas u Ingušetiji živi približno 350 klanova). Svaki se klan i svaki član klana smatraju jednakim. Za razliku od susjednih država na Kavkazu (isključujući Čečene), Inguši nikada nisu imali socijalno nadređene i inferiorne članove društva. Danas su gotovo svi Inguši sunitski muslimani.
Zemlja ima dugu borbu protiv ruske dominacije i političkih ideologija iz Moskve. U Ingušetiji je u dvadesetima i tridesetima došlo do mnogih atentata na komunističke lidere zbog čega je velik broj Inguša deportiran u Srednju Aziju. Kao oblik odmazde, inguški pobunjenici su ubili mnoge vojne i obavještajne časnike između 1944. i 1977. godine. U devedesetim godinama Inguši su često podupirali Čečene u borbi protiv Rusije, ali za razliku od Čečena nisu doveli svoj muslimanski identitet do ekstrema. I danas se u Ingušetiji visoko pazi na prastare crkve kao oblik poštivanja nekadašnje kršćanske povijesti. Oporba prema Rusiji bila je vidljiva i početkom 2000.-ih. Napadani su vojni i obavještajni časnici, a neuspjeli pokušaj atentata izvršen je 2004. i na inguškog predsjednika Murata Zjazikova kojega je postavila Moskva. Takvi napadi su nastavljeni i dalje, u terorističkim aktivnostima usmjerenim protiv političkih i vojnih lidera u zemlji.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.