Trump ili kuje plan za novu američku imperiju ili jako uživa u promatranju reakcija, vjerojatno oboje: Europska elita se spotiče o vlastito licemjerje i doživljava političko diplomatski "kratki spoj" po pitanju trans-atlantskog odnosa
Europski licemjerni stav prema "političkim uplitanjima" se ovih dana potpuno ogolio, ali u isto vrijeme cjelokupni pristup trans-atlantskom savezništvu doživljava kratki spoj. Za početak nekoliko primjera koji jasno govore o tome.
Europski čelnici su u ponedjeljak oštro kritizirali Elona Muska dok je nastavio iznositi svoje stavove o stanju na starom kontinentu. Podsjetimo, iako se Musk zadnjih dana uglavnom usredotočio na Britaniju, također je podržao Alternative für Deutschland (AfD) u novinskom članku, uoči predstojećih parlamentarnih izbora.
Norveški premijer, Jonas Gahr Støre, izrazio je u intervjuu zabrinutost zbog toga što se "osoba s golemom prisutnošću na društvenim mrežama i velikim financijskim resursima" tako izravno upliće u pitanja drugih zemalja. Prema njegovim riječima: "To nije način na koji bi trebala funkcionirati demokracija i saveznici".
Zatim imamo Emmanuela Macrona koji nije spomenuo Muska po imenu tijekom svog govora pred francuskim veleposlanicima u Elizejskoj palači, ali je ciljano upozorio publiku da budu na oprezu: "Tko bi prije deset godina mogao zamisliti da će vlasnik jedne od najvećih društvenih mreža na svijetu podržavati novi međunarodni reakcionarni pokret i izravno se uplitati u izbore, uključujući i one u Njemačkoj?".
Musk je odgovorio u istom tonu, izbjegavajući izričito spomenuti Macrona, ali je na platformi X replicirao izjavom: "Oh, kao onaj put kad je Starmer nazvao Donalda Trumpa rasistom i rekao da britanska Vlada treba učiniti sve da ga zaustavi?".
Dakako, kao mali podsjetnik - postoji mnogo drugih primjera stranaca koji se upliću u europska pitanja. Kada je Barack Obama bio američki predsjednik, notorno je upozorio Britance 2016. godine da će odluka o napuštanju EU-a ostaviti zemlju "na začelju reda" za trgovinske pregovore.
Slična prijetnja stigla je i od predsjednika Francoisa Hollandea – u čijoj je vladi Macron participirao – koji je tri mjeseca prije referenduma o Brexitu izjavio: "Ne želim vas plašiti, samo želim reći istinu – bit će posljedica".
Još jedan istaknuti protivnik Brexita bio je mađarsko-američki milijarder George Soroš, koji je s osjećajem "ponosa" donirao 400.000 funti kampanji Remain. Iste godine investirao je 500 milijuna dolara kako bi podržao izbjeglice i migrante koji pristižu u Europu. Njegov sin, Alexander, sada vodi poslovno carstvo svog oca i u studenom se sastao s Macronom u Elizejskoj palači, a razgovor je opisan kao "pronalaženju inovativnih načina suradnje u sve fragmentiranijem svijetu".
Obama je također podržao Angelu Merkel u posljednjim tjednima svog predsjedništva dok je ona razmatrala ponovno kandidiranje 2017. godine. "Na njoj je hoće li se ponovno kandidirati," rekao je Obama u studenom 2016. godine. "Ali da sam Nijemac i da imam glas, možda bih je podržao", rekao je tada.
Čak i nakon što je napustio Ovalni ured, Obama je nastavio uplitanje u europsku politiku, što je Macronu dobro poznato. Naslov u Guardianu glasio je: "Obama podržava Macrona intervenirajući u posljednjem trenutku u francuske izbore", samo nekoliko dana prije nego što su Francuzi izašli na birališta u svibnju 2017. godine kako bi odlučili hoće li Macron ili Marine Le Pen biti na funkciji predsjednika. "Francuski izbori su vrlo važni za budućnost Francuske i vrijednosti do kojih nam je toliko stalo", rekao je Obama, opravdavajući svoj stav potpore Macronu, za kojeg je rekao da apelira na "ljudske nade, a ne strahove".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.