Tri razočaranja i svijet sutrašnjice: Hoće li koronavirus kriza učiniti ono što nisu financijska iz 2008. i migrantska iz 2015. - srušiti Europsku uniju?

Europska unija je projekt koji se kreće iz jednog izazova u drugi, a svaki idući polako nagriza njegovu održivost, relevantnost i samu egzistenciju. Situacija se počela opasnije "ljuljati" po EU projekt tamo negdje prije 12 godina, kada je udarila velika globalna financijska kriza. Bilo je i prije euroskeptika, dakako, ali ni oni, izuzev želje za povratkom u nacionalne okvire, nisu mogli argumentirati dovoljno razloga da bi ugrozili ideju postojanja projekta.

No, financijska kriza 2008. u Europi donijela je sa sobom niz neugodnih spoznaja, a neka upozorenja euroskeptika, naročito onih koji su bili fokusirani na ekonomsku stranu priče, postala su relevantna. Kao prvo postalo je očito da projekt primarno postoji kako bi osigurao ekonomske interese "velikih igrača". Krenulo se u hitne akcije njihovog spašavanja, a kao objašnjenje nudila se argumentacija da bi posrnuće divova dovelo do eksplozije nezaposlenosti. Bi, ali zar posrnuće ogromnog broja malih poduzeća ne bi? Zapravo upitno je što bi više "boljelo" - što bi se dogodilo da je EU spašavao mali biznis i pustio "velike dinosaure da izumru"? Neki tvrde da bi to bilo bolje, da bi došlo do naglog porasta inovacije i kvalitete kroz borbu za velika tržišta na prostoru kojih bi nastao vakuum.