Pandemija koronavirusa, kao i sve pandemije u povijesti svijeta, dolazi i prolazi. Već sada u evolucijskom ciklusu ove pandemije uočavaju se određena "pravila" u vidu pojave varijante omikron koja, iako se širi znatno brže, prema dosadašnjim informacijama uzrokuje blaža oboljenja i ne tako izražene simptome. Virus ima "cilj" postati endemičan, baš kao i gripa, a to mu ne može poći za rukom ako se ponaša trajno apokaliptično. No, dok pandemija nastavlja svoju evoluciju i polako se sprema na stišavanje, planovi čovjeka imaju neke druge ideje.
Razumni slijed događaja bio bi ulaganje maksimalnog napora da što prije izađemo iz okvira krizne situacije u kojoj živimo već dvije godine. No, jedinstvenog stava po tom pitanju nema. Imamo cijeli spektar mišljenja, od onih koji smatraju da nikakve mjere nije trebalo ni uvoditi do onih koji žele maksimalno i trajno uvođenje "novog normalnog". Jasno, ne treba posebno ni navoditi kako su ovo dvije ekstremne pozicije, ali ono što je u ovom trenutku bitno je pokušati prognozirati gdje će se nalaziti zadnja pozicija na toj liniji između dvije točke ekstrema.
Ako se vodimo nekim ranijim izvanrednim situacijama koje su obilježile svijet, nažalost možemo već sada vidjeti da konačna pozicija neće biti na racionalnom centru već poprilično prema onoj strani koja apsolutno inzistira na uspostavi "novog normalnog".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.