Sredinom lipnja ove godine objavili smo tekst pod naslovom "Vojno-industrijski kompleks stvorio je najopasnijeg čovjeka na svijetu: Trump mora srušiti Boltona prije nego bude prekasno" - srećom, još nije prekasno, a opasnost zvana John Bolton eliminirana je: američki predsjednik Donald Trump danas je potvrdio kako je dao ostavku (Bolton pak tvrdi kako ju je on sam dao) svom savjetniku za nacionalnu sigurnost te je pritom također istaknuo (što je poprilično bitno) kako se "intenzivno nije slagao" s njegovim prijedlozima.
Prije nego proanaliziramo što ovaj potez znači, zašto je donijet i kako će se odraziti na američku vanjsku politiku, potrebno je u nekoliko riječi podsjetiti tko je zapravo John Bolton. Riječ je o čovjeku koji je doslovno cijelu svoju političku karijeru - a to je vrlo dugačka karijera - podredio promoviranju stranih ratova, američkih agresija. Podržavao je još i Rat u Vijetnamu (ali je lukavo izbjegao sudjelovati u istom!), kao i sve druge američke ratove, invazije i vojne intervencije. Taj isti Bolton 2002. održao je notorni govor o "dodatnoj osovini zla" te je poručio kako se SAD mora obračunati s "još tri odmetnuta režima": Kubom, Libijom i Sirijom (George W. Bush već je odredio tri: Iran, Irak i Sjevernu Koreju).
Snažno je podupirao invaziju Iraka, a kasnije je bio i američki UN ambasador za vrijeme Busheve administracije. Podjednako žestoko podupirao je i "smjene režima" u Libiji i Siriji, hvaleći Obaminu agresiju na Libiju 2011. godine.
Zagovarao je jačanje pritiska na Rusiju i Kinu, glavni je arhitekt razbijanja INF sporazuma s Rusijom. Gotovo da nema zemlje protiv koje Bolton nije promovirao pritisak (prema saveznicima), agresiju (prema neprijateljima) ili sankcije (prema rivalima) - jedina zemlja koju Bolton nikada nije kritizirao je Izrael. Tipično je za jednog američkog vanjskopolitičkog "jastreba", a u tom jatu Bolton je bio najradikalniji, čak i više od pokojnog Johna McCaina koji bi, tu i tamo, ne baš često, imao pokoji trezveni trenutak (primjerice, zagovarao je normalizaciju odnosa s Kubom čak još dok je pokojni Fidel Castro bio na vlasti).
Nabrajati sve Boltonove grijehe bi potrajalo, spomenimo samo u kojem kontekstu se nalazila njegova najveća opasnost - riječ je o čovjeku koji je godinama, desetljećima, zagovarao američki rat protiv Irana i nasilno rušenje tamošnje vlasti. Znamo jako dobro kakvo je ovo bilo ljeto u Perzijskom zaljevu - u jednom trenutku čak smo došli na sam rub rata (kada je Iran srušio jedan američki dron). Trump tvrdi kako se "intenzivno nije slagao s Boltonovim prijedlozima" - bilo bi zanimljivo čuti koji su to prijedlozi bili (a poznavajući Trumpovu brbljavost, možda ih i otkrije), no nije teško pogoditi, a niti zamisliti scenu u kojoj Bolton "šapće" na uho predsjedniku: "Napadnimo sad, napadnimo sad".
Ako se vratimo četiri godine unatrag, u vrijeme kada su mnogi bili poprilično entuzijastični zbog pojave Trumpa na sceni, ne zbog njegove persone već zbog onog što je tada promovirao - kraj ratova, povlačenje američke vojske sa stranih ratišta, normalizaciju odnosa sa zemljama kao što je Rusija - već tada počele su kružiti informacije da opasni jastreb "oblijeće" Trumpa, već tada (prije predsjedničkih izbora u studenom 2016. godine) se provlačilo ime Johna Boltona kao čovjeka koji bi mogao "upasti" na neku jako važnu poziciju u novoj administraciji. Kao da ga je netko cijelo vrijeme njihao nad Trumpom dajući mu do znanja da ako zaista postane predsjednik, "sistem", "duboka država", "vojno-industrijski kompleks", ili kako god želimo nazivati američke dirigente iza kulisa, morat će uzeti "njihovog čovjeka".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
