Američki izvoz energije svakako je u velikom uzletu, kako nafte tako i plina. Grafikoni na stranicama američke agencije za energetske informacije (EIA) zaista su impresivni - izvoz ide "u nebo".
Prije gotovo tri godine američke vlasti ukinule su restrikcije na izvoz nafte te su ove godine počeli obarati rekorde i od 3 milijuna barela po danu (prosjek je ipak negdje oko 2 milijuna bpd). Za usporedbu, ne tako davne 2001. godine SAD je izvozio svega oko 5 tisuća barela po danu (!). Sada je SAD pak u samom vrhu uz zemlje kao što Irak, Rusija, Saudijska Arabija...
Što tek nosi budućnost? Projekcije govore kako će SAD nastaviti otimati tržište OPEC naftnom kartelu, a do 2050. SAD bi mogao izvoziti, prema prognozama stručnjaka, čak 9 milijuna barela po danu. Imajući sve to u vidu postavlja se jedno zanimljivo pitanje - zašto SAD u isto vrijeme uvozi toliko nafte i zašto će je nastaviti uvoziti? Na to pitanje danas ćemo dati odgovore.
Dakako, neki će zaključiti da bi SAD-u bilo najbolje namiriti svoje potrebe iz vlastite proizvodnje, a ono što "ostane" izvesti. Čemu onda simultano toliki uvoz? Prije svega pogledajmo brojke.
Prema službenim podacima (za 2017. godinu), SAD je u prosjeku uvozio oko 10,14 milijuna barela po danu iz ukupno čak 84 zemalja svijeta. To se odnosi na sirovu naftu, tekući ugljikovodik, te naftne derivate kao što su benzin i dizelsko gorivo, i biogoriva, uključujući etanol i biodizel. Dakako, danas primarno govorimo o sirovoj nafti, a od gore spomenutog uvoza na sirovu naftu otpadalo je ukupno 79%. Top 5 zemalja iz kojih SAD uvozi su: Kanada, Saudijska Arabija, Meksiko, Venezuela i Irak.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
