Sjeverni tok 2 ili kako je Zapad zaboravio Ukrajinu: Od Zelenskog se sad još traži i da postane "zelen", a ruski plin ga ne treba strašiti jer mora samo pričekati 25 godina

Izgradnja plinovoda Sjeverni tok 2 svakako je američki geopolitički poraz pošto su na neki način sami ga promaknuli u to. Naime, sve to vršenje pritiska na Njemačku i europske energetske kompanije koje su sudjelovale u projektu predstavljalo je zadnjih godina ekvivalent onoj Obaminoj mantri "mora otići" (čime je najavljivao padove bliskoistočnih moćnika). U toj komparaciji Sjeverni tok 2 je nešto poput sirijskog predsjednika Bashara al-Assada koji je obilježen s "mora otići" da na kraju ne bi otišao.

Jasno, Njemačka je morala na kraju SAD-u obećati da neće dozvoliti da se ovaj plinovod koristi na način da bi Rusija njime vršila pritisak na pojedine europske zemlje, prije svega Ukrajinu, ali obećanje Njemačke vrijedi koliko vrijedi - ono što je SAD htio umjesto toga je da Sjeverni tok 2 nikada ne zaživi, da se zadnje cijevi nikada ne spoje, ali u tom naumu nisu uspjeli.

U tom pogledu, slično kao i kod nedavnog povlačenja iz Afganistana, SAD ponovno svog saveznika ostavlja na cjedilu, u ovom slučaju Ukrajinu kojoj je na neki način obećavano da će se SAD "pobrinuti" za to da Sjeverni tok 2 ne postane stvarnost... Moglo bi to dovesti do određenih rošada u ukrajinskoj strukturi moći u narednom periodu. I dalje će Kijev biti orijentiran prema Zapadu, ali pitanje je koliko zapadno promatraju svijet - preko granice ili preko oceana.

Ne tako davno (2014.) Victoria Nuland, zamjenica tadašnjeg američkog državnog tajnika, u telefonskom razgovoru s američkim ambasadorom u Kijevu (razgovoru koji je kasnije "iscurio" online) komentira tko bi trebao biti postavljen za novu ukrajinsku vlast nakon rušenja prethodne. Cilj im je postaviti nekog tko bi bio lojalan SAD-u i američkim interesima, a ne europskim. Pikirali su Arsenija Jatsenjuka, a u jednom segmentu razgovora Nuland poručuje ambasadoru Geoffreyu Pyattu: "Jeb*š EU".