Vladimir Putin po prvi put je izabran za ruskog predsjednika sad već poprilično davne 2000. godine. Bio je svijet tada drugačiji, a svakako i Rusija. Vrijeme je to prije terorističkih napada na SAD koji su pokrenuli američke invazije na Afganistan i Irak te tako intenzivno obilježili geopolitiku, ali i daljnje odnose između Moskve i Washingtona. U tim prvim danima i godinama Putinovog mandata odnosi između Rusije i SAD-a, naročito u komparaciji s današnjim, mogli bi se čak nazvati i idiličnima.
Naravno, daleko od toga da su bili idealni, ali SAD je svakako na Rusiju gledao kao na zemlju koja više ne predstavlja onu prijetnju iz vremena Hladnog rata. Štoviše, SAD je u Rusiji vidio novog ekonomskog partnera i novo bitno tržište. Po običan ruski narod to je pak značilo prolazak višegodišnje tzv. "doktrine šoka", odnosno tranzicije sa socijalizma u kapitalizam. Naravno, po samoj prirodi novog sustava jedna mala manjina postala je ekstremno bogata i utjecajna (oligarsi) dok je većina naroda klizila nizbrdo u siromaštvo.
Prvi ruski predsjednik nakon raspada SSSR-a, Boris Jeljcin, bio je uvelike pokretač takve ruske budućnosti i Zapad je bio zadovoljan iako su znali da Boris nije odveć "stabilan" lider. Kada su mu istekla dva mandata došlo je vrijeme da si pronađe nasljednika i njega je pronašao u svom bliskom suradniku, tada (od 1999.) premijeru, 47-godišnjem Vladimiru Putinu.
Kao "odabranik" Kremlja, Putin je s lakoćom osvojio izbore već u prvom krugu dobivši 53.4% glasova. U to vrijeme na Zapadu nitko nije propitkivao jesu li izbori bili "demokratski i fer" - bilo im je drago da je Putin pobijedio, a ne njegov rival, Genadij Žuganov iz Komunističke partije koji je završio na drugom mjestu s 29.5% glasova.
Napeti odnos između Rusije i SAD-a kakav poznajemo danas dolazi zapravo dosta kasnije, otprilike u trenutku kad je Putin "došao na ideju" da je vrijeme za rusku obnovu i da Rusija, iako je sad kapitalistička, neće služiti samo kao interesna zona zapadnim interesima. Napetosti dodatno eskaliraju kad je Rusija prije deset godina počela otvoreno podupirati Siriju (koju je Zapad stavio na listu za "smjenu režima"), a od 2015. i direktno vojno. Dakako, najveća eskalacija se dogodila zbog Ukrajinske krize i ruskog preuzimanja Krima 2014.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
