Rušenje tabua: Krenulo je predlaganje slanja NATO trupa u Ukrajinu - je li u pripremi topovsko meso iz Poljske, a zatim i iz drugih manje bitnih NATO članica?

Što bi bila nova velika eskalacija rata u Ukrajini? Širenje tog rata, naravno, ali isti se ne mora nužno širiti izvan ukrajinskih granica već bi mogao i interno nabujati, recimo pojavom novih aktera na samom bojištu. Je li moguće zamisliti NATO trupe kako ulaze u Ukrajinu i bore se protiv Rusa? Donedavno je to bila tabu tema, ali sada, kako se summit NATO-a u Vilniusu približava, ta jako opasna ideja stavlja se na stol...

Naime, bivši glavni tajnik NATO-a, Anders Rasmussen, poručio je da bi skupina zemalja NATO-a mogla biti voljna poslati trupe u Ukrajinu ako države članice, uključujući SAD, ne pruže "opipljiva sigurnosna jamstva" Kijevu na summitu NATO saveza u Vilniusu.

Rasmussen, koji sada obnaša dužnost savjetnika ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog po pitanju priključenja NATO savezu, bio je na turneji po Europi i Washingtonu kako bi procijenio raspoloženje prije početka kritičnog summita 11. srpnja.

Iznio je svoje primjedbe dok je trenutni šef NATO-a, Jens Stoltenberg, rekao da će pitanje sigurnosnih jamstava biti na dnevnom redu u Vilniusu, ali je dodao da NATO – prema članku 5 Washingtonskog sporazuma – daje puna sigurnosna jamstva samo punopravnim članicama.

Veleposlanica SAD-a pri NATO-u, Julianne Smith, rekla je: "Razmatramo niz opcija kako bismo signalizirali da Ukrajina napreduje u svojim odnosima s NATO-om".

Rasmussen je pak rekao: "Ako se NATO ne može dogovoriti o putu naprijed za Ukrajinu, postoji jasna mogućnost da neke zemlje pojedinačno poduzmu akciju. Znamo da je Poljska vrlo angažirana u pružanju konkretne pomoći Ukrajini. I ne bih isključio mogućnost da bi se Poljska još jače angažirala u ovom kontekstu na nacionalnoj osnovi i da bi je slijedile baltičke zemlje, možda uključujući i mogućnost trupa na terenu. Mislim da bi Poljaci ozbiljno razmislili o tome da uđu i okupe koaliciju voljnih ako Ukrajina ne dobije ništa u Vilniusu. Ne bismo trebali podcjenjivati poljske osjećaje, Poljaci smatraju da zapadna Europa predugo nije slušala njihova upozorenja protiv pravog ruskog mentaliteta".

Rasmussen je također rekao da bi bilo "potpuno legalno" da Ukrajina zatraži takvu vojnu pomoć.

Što zapravo poručuje Rasmussen između redaka? Očito je da progovara za jednu frakciju NATO-a koja želi vidjeti eskalaciju rata u Ukrajini. Riječ je o onoj frakciji koja ne može ni zamisliti eventualno sporazumno rješenje kako bi se zaustavio rat - ta frakcija je u mogućnosti vidjeti samo jedan ishod, potpuni poraz Rusije. Eskalacija je pak izvjesna zbog činjenice da toj frakciji, po svemu sudeći, pripada i ukrajinsko vodstvo na čelu s predsjednikom Volodimirom Zelenskim. Zadnjih dana visoki ukrajinski dužnosnici ponovno su poručili kako u potpunosti odbacuju bilo kakvu mogućnost "zamrzavanja sukoba". Umjesto toga žele isključivo ishod u kojem bi ruske snage u potpunosti bile izbačene sa svih teritorija Ukrajine.

Svi oni koji pak tvrde da će summit NATO-a u Vilniusu biti za Ukrajinu od presudne važnosti u pravu su - taj summit se već neko vrijeme najavljuje kao ključna prekretnica na kojoj će se odlučiti što će se učiniti s Ukrajinom. Kijev i ostali pripadnici spomenute militarističke frakcije sad već danima najavljuju kako NATO mora Ukrajini dati "sigurnosna jamstva". Tema se, očekivano, namjerno ostavlja donekle nedorečena.

Kakva bi to uopće bila jamstva? Iz Kijeva poručuju da su svjesni kako Ukrajina neće i ne može postati NATO članica dok traje aktivni rat, ali zato žele "jamstvo" da će biti primljena čim se rat završi (njihovom pobjedom, dakako, jer u suprotnom možda ni ne bude Ukrajine). NATO može Ukrajini dati takvo jamstvo, jasno, ali koliko ono zapravo vrijedi? I ne previše. Opet na Ukrajini ostaje imperativ dobitka rata.

NATO članice mogu se javno obvezati na ono što mnoge već i jesu, da će "podržavati Ukrajinu koliko god bude potrebno". Ali i takvo jamstvo, čak i da bude na papiru, koliko vrijedi? Ukrajina već i sad dobiva skoro svako oružje koje poželi i dobivat će ga i dalje sve dok se čini da je u stanju držati front u borbi s Rusijom. Bi li takvo "jamstvo" išta konkretno promijenilo? Ne baš.

Ovo što pak spominje Rasmussen, to je već nešto drugo, nešto puno konkretnije.

Svima je jasno da Ukrajina uspješno drži linije obrane u ratu s Rusijom, čak i kad gubi neki teritorij. Ukrajina je izgubila kontrolu nad Bahmutom, ali su pokazali da su u stanju mjesecima boriti se s ruskim snagama, a i sad su i dalje u blizini grada. No, Ukrajina neće moći držati ovakav tempo zauvijek dok Rusija može pokrenuti novi val mobilizacije i pojačati pritisak.

I što kad se Ukrajina vojno potroši? Što kad joj počne nedostajati ljudstvo? Tko će "uskočiti" u pomoć? Rasmussen doslovno nagovještava početak NATO vojne intervencije u Ukrajini pa čak i ako to ne bi bilo pokrenuto od strane cijele vojne alijanse već samo od strane, kako kaže, "koalicije voljnih".

U pravu je da su Poljaci najvoljniji krenuti u takvu avanturu, a računa se i na manje baltičke zemlje, ali tko još? Zar bi Česi i Slovaci bili voljni ginuti u Ukrajini? Hrvati i Slovenci možda? Sve je moguće jer Rasmussen se upravo upustio u rušenje tabua koji je donekle osiguravao "mirnoću" u Europi.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.