Vozimo se skučenim kombijem uz vinograde od čije se loze čini svjetski poznati armenski konjak, u kojemu su uživali i pobjednici Drugog svjetskog rata na susretu u Jalti. Cesta kojom se vozimo puna je zakrpa i pokušavamo se glavama oduprijeti o strop kombija. Istovremeno, ova cesta je arterija koja spaja sjever i jug Armenije, odnosno samo dvije granice koje su otvorene: duža granična linija odvaja Armeniju od Gruzije na sjeveru zemlje, a malena granica na jugu se dijeli s Islamskom Republikom Iran. Najveći dio pograničnog područja, onog s Azerbajdžanom i Turskom, zatvoren je. U to smo se i sami uvjerili, došavši na kružni tok u mjestu Jerash. Ako se krene ravno, stiže se ubrzo do kraja ceste, nakon čega se stere pustoš prema Nahičevanu, pokrajini koja je fizički odvojena od Azerbajdžana iako pripada toj južnokavkaskoj državi.
Ulijevo se nastavlja put prema vinorodnom području Areni, dok je desno lokalna željeznička postaja i cesta koja vidljivo vodi ravno u zid. Sagradili su ga združenim snagama Turci i Kurdi, kako bi i fizički odvojili Armence od svoje povijesne domovine. Zid je i na strani Nahičevana, a njega...
Ulijevo se nastavlja put prema vinorodnom području Areni, dok je desno lokalna željeznička postaja i cesta koja vidljivo vodi ravno u zid. Sagradili su ga združenim snagama Turci i Kurdi, kako bi i fizički odvojili Armence od svoje povijesne domovine. Zid je i na strani Nahičevana, a njega...
Poštovani, za nastavak čitanja trebate biti pretplatnik.
Ako već jeste advance.hr pretplatnik, ulogirajte se