Malo je dana koji se kao datumi graviraju u povijest jer malo je povijesnih trenutaka kada se u jednom danu događa toliko da samu povijest preusmjeravaju. Danas je jedan od tih dana i upravo mu svi svjedočimo. Još je jednom 24., ali lipnja, ono prošle godine je bio 24. veljače.
Jevgenij Prigožin. Stvaran ranije, ali dodatno oblikovan u ruskom ratu u Ukrajini. Jevgenij Prigožin je Frankenstein, ali nije ga kreirala samo Rusija kojoj upravo trese temelje. Prigožin je jedna nova vrsta Frankensteina, idealno bi mu se uklopio originalni podnaslov knjige - moderni Prometej. Ali ovaj Prometej nije "ukrao Bogovima vatru" već je ovladao nekim novim metodama koje su ga učinile nezaustavljivim (danas je stigao sve do moskvoske regije, bez gotovo ikakvog vojnog otpora, prije no što je objavio kako se okreće natrag).
Prigožin je podizanjem oružane pobune u Rusiji 24. lipnja 2023. postao jedan od likova iz ruske povijesti, ali oni koje će ubuduće pokušati iz retrospektive obrazložiti njega, njegove poteze i njegov pothvat, imat će velikih problema jer Prigožin je izvor izjava svih vrsta. Otkako se pojavio na "sceni" bio je kontradiktoran sa svojim izjavama. U svojim audio porukama uvijek je bio u stanju izjaviti "ponešto za svakog". Njegove neosporne male istine nosile su ga i uspinjale kroz sve trenutke, a drugo je nestajalo u gužvi.
Prepoznao je, na vrijeme i precizno, da je ruska kampanja manjkava, da joj nedostaje žara i da "običan Rus" ili nije oduševljen Putinovom odlukom od 24. veljače 2022. ili pak načinom na koji je Putin vodio poteze a propos te odluke. Između onih koji ne žele rat i onih koji žele pobjedu u tom ratu nije zapravo ni ostalo previše ruskog naroda, a Prigožin je uspio dohvatiti i jedne i druge. Ne može biti drugog objašnjenja za njegov ulazak u Rostov na Donu kakav smo doživjeli jutros.
Rostov na Donu nije samo veliki južni ruski grad, Rostov na Donu je čvorište ruskih vojnih operacija prema istočnoj Ukrajini. Ovo je glavni vojni centar iz kojeg se pokreću operacije u Ukrajini. Rostov na Donu nije mogao tek tako pasti, navodno i bez ispaljenog metka. Mogao je samo pokazati ono što je očito već neko vrijeme slučaj - Wagner nije više samo jedna od borbenih snaga u Ukrajini, Wagner je konkurent ruskoj vojsci, a Prigožin kandidat za "kalifa umjesto kalifa".
U prijevodu - dio ruske vojske otvoreno je i bez puno razmišljanja stao na stranu Wagnera. Ali zašto? To se može zahvaliti upravo Prigožinu i njegovoj taktici. Kako smo i rekli, u svojim porukama djelovao je kaotično, ali u isto vrijeme i razumljivo onima koji su ga poslušali u namjeri da čuju ono što žele čuti. Slika sigurnih i nedodirljivih visokih dužnosnika koji iz Moskve šalju u smrt mlade Ruse za ciljeve koji su potencijalno dubiozni je snažna slika, živa slika, čak nekako tipično ruska...
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
