Protiv dehumanizacije i militarista, natrag na ljudske postavke: Svaki rat ima dvije strane, dozvoljenu i skrivenu, ali onaj tko slučajno vidi obje moći će birati samo mir - i zato se potpuni prikaz tretira kao najveća opasnost

Svaki rat, ako ima barem dva sudionika, ima i dvije strane, dvije priče koje zajedno čine jednu tragičnu cjelinu. Pokušavati gledati rat jednostrano je čin mazohizma, vlastitog mučenja jer bi se osoba pokušavala uvjeriti da u sukobu postoje samo pozitivci i negativci. Ljudska povijest je nažalost i povijest ratovanja, a nikad u cijeloj toj povijesti nije bilo takvog "crno-bijelog" rata. Ipak, iznova i svaki put, svaki novi rat nastoji se prikazati kao obračun između dobrih i loših, još i više, između ljudi i neljudi. Jasno, takva interpretacija je bitna sukobljenim stranama jer na taj način mogu javnost, svoju ili širu, pripremiti da to podržava njihovu stvar, pridonosi, makar samo i osobnim stavom, većoj šansi za njihovu konačnu pobjedu. Zato se i kaže da u ratu najčešće nema pravila, jer nastoji se pobijediti svim sredstvima.

Ali to bi se moralo odnositi na one koji ratuju. Što je s nama koji nismo sudionici? Zar ne bismo mi trebali biti trezveni promatrači koji će raskrinkati iluziju da ni ovom ratu, kao u niti jednom do sad, nema potpuno dobrih ni potpuno zlih? Ima ponajviše stradalih i oni koji će tek stradati, za interese i ideje koje će se jednom zaboraviti u stranicama povijesti, kao i njihova imena čiji je rok trajanja grubo skraćen.

Nažalost to nije slučaj. Ratna propaganda je sveobuhvatna i jako cilja na neaktivne, da se svrstaju, da budu pobornici, jednog dana možda i novi sudionici. Ne treba posebno ni pričati o tome. Živimo u Europi i svakog dana smo sve svjesniji da postoje vrlo određeni načini kako se smije, a kako se ne smije gledati na rat koji traje na istoku. Udarci samo kruže i biraju iduću žrtvu. Danas je na meti koncentriranog napada recimo slovački premijer Robert Fico jer ne želi rat i traži okončanje putem pregovora. Sutra će biti idući koji se drzne učinit takvo što, a ako to slučajno bude američki predsjednik Europa se već prijeti da će se "odvojiti" od takve Amerike.

Ipak, svijet je velik i prije ili kasnije nekome će pasti na pamet da u ratu postoje dvije strane, barem što se tiče one ljudske, koja je često i vojnička.

Praćenje rata, s obje strane, iza okvira društvenih mreža poprimilo je poprilično dehumanizirajući prikaz. Na mrežama se tako mogu pronaći video snimke pogibija i ranjavanja ruskih i ukrajinskih vojnika, njihovi zadnji pokreti i trenuci života u rovovima gdje mnogi od njih sigurno nikad nisu htjeli biti. Gledati patnju vojnika, s bilo koje strane, naročito vojnika koji je mobiliziran i nije tu zbog vlastite krvožednosti već zbog nesretne sudbine, mora ostaviti traga, a takvi sadržaji se šire ne bi li se skoro pa "populariziralo" gledanje smrti "neprijatelja".

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.