Ljudska civilizacija se stalno mijenja. U nekim davnim vremenima trebalo je proći puno godina da bi promjene postale očite, ali uvijek su se događale. Nema jednog aspekta ljudskog bivanja koji je statičan. U današnje vrijeme pak imamo najveću moguću akceleraciju prema temeljitim promjenama. Do tog ubrzanja dolazi već nekoliko stoljeća (što je, dakako, jako kratak period u povijesti čovjeka), ali ubrzanje je eksponencionalno i neumoljivo. Promjene koje su nekoć trajale stoljećima počele su se događati u desetljećima, a zatim i u godinama. Čak i danas ako pogledamo samo 5 godina unatrag vidjet ćemo da je to bio jedan poprilično drugačiji svijet - u političkom, društvenom, ekonomskom i svakom drugom smislu. Uz te brze promjene sve češće nam se događaju i katalizatori kojima se "preskaču" poprilični vremenski periodi. Katalizator može biti neki događaj, pojava, otkriće... recimo globalno uvođenje Interneta je jedan od ogromnih katalizatora našeg doba. U ovom trenutku živimo pak kroz još jedan, pandemiju koronavirusa.
Jasno, promjena nije isto što i progres, ona jednostavno jest i može biti i pozitivna i negativna. Optimistično gledanje na budućnost je ono koje pretpostavlja da postoje šanse i za dobro i za loše. Danas ćemo govoriti o takvim promjenama, ali ne nužno iz pozitivnog aspekta.
Postojeći ekonomski model (koji svojom sveobuhvatnošću diktira i politički i društveni), tržišni kapitalizam kakvog znamo u aktualnoj fazi, zasigurno neće biti permanentan i pred njim su velike tektonske promjene zbog kojih se već nalazimo na rubu prelaska iz jedne ere u drugu.
Kapitalizam je učinkovit kad je riječ o pokretanju novih projekata, financiranju istih. Na djelu je tržište koje među kompanijama stvara konkuretnost, a u teoriji od tog imaju korist potrošači (koji su ironično ujedno i radnici, a kada se pribroji njihova eksploatacija dobivaju negativnu bilancu). Ali kapitalizam je već star, on je dio ekonomske nauke 18. stoljeća i iako bi ga neki jako rado zadržali kapitalizam sve češće pokazuje svoju ograničenost kroz učestale krize.
Ali što bi ga moglo zamijeniti? Tu dolazimo do onog raskrižja gdje jedan pravac vodi u pozitivno, u progres, u model koji neće biti baziran na ljudskoj eksploataciji. Drugi pravac pak vodi u nešto još gore od eksploatacije, u ljudsku nebitnost. O metodama ostvarenja prvog pravca, zamjene kapitalizma sa socijalizmom, pisao je intenzivno Karl Marx kao jedan od ranih kritičara kapitalizma koji je već u njegovo doba (19. stoljeće) pokazao sve svoje karakteristike. Dakako, danas se Marxa asocira s velikim neprijateljem kapitalizma, ikonom anti-kapitalističke borbe, no ako malo preciznije čitamo njegove teorije vidjet ćemo da on kapitalizmu također daje i puno "priznanja", naročito kad je riječ o stvaranju inovacija i brzom razvoju. ...
Jasno, promjena nije isto što i progres, ona jednostavno jest i može biti i pozitivna i negativna. Optimistično gledanje na budućnost je ono koje pretpostavlja da postoje šanse i za dobro i za loše. Danas ćemo govoriti o takvim promjenama, ali ne nužno iz pozitivnog aspekta.
Postojeći ekonomski model (koji svojom sveobuhvatnošću diktira i politički i društveni), tržišni kapitalizam kakvog znamo u aktualnoj fazi, zasigurno neće biti permanentan i pred njim su velike tektonske promjene zbog kojih se već nalazimo na rubu prelaska iz jedne ere u drugu.
Kapitalizam je učinkovit kad je riječ o pokretanju novih projekata, financiranju istih. Na djelu je tržište koje među kompanijama stvara konkuretnost, a u teoriji od tog imaju korist potrošači (koji su ironično ujedno i radnici, a kada se pribroji njihova eksploatacija dobivaju negativnu bilancu). Ali kapitalizam je već star, on je dio ekonomske nauke 18. stoljeća i iako bi ga neki jako rado zadržali kapitalizam sve češće pokazuje svoju ograničenost kroz učestale krize.
Ali što bi ga moglo zamijeniti? Tu dolazimo do onog raskrižja gdje jedan pravac vodi u pozitivno, u progres, u model koji neće biti baziran na ljudskoj eksploataciji. Drugi pravac pak vodi u nešto još gore od eksploatacije, u ljudsku nebitnost. O metodama ostvarenja prvog pravca, zamjene kapitalizma sa socijalizmom, pisao je intenzivno Karl Marx kao jedan od ranih kritičara kapitalizma koji je već u njegovo doba (19. stoljeće) pokazao sve svoje karakteristike. Dakako, danas se Marxa asocira s velikim neprijateljem kapitalizma, ikonom anti-kapitalističke borbe, no ako malo preciznije čitamo njegove teorije vidjet ćemo da on kapitalizmu također daje i puno "priznanja", naročito kad je riječ o stvaranju inovacija i brzom razvoju. ...
