Ljudska civilizacija se stalno mijenja. U nekim davnim vremenima trebalo je proći puno godina da bi promjene postale očite, ali uvijek su se događale. Nema jednog aspekta ljudskog bivanja koji je statičan. U današnje vrijeme pak imamo najveću moguću akceleraciju prema temeljitim promjenama. Do tog ubrzanja dolazi već nekoliko stoljeća (što je, dakako, jako kratak period u povijesti čovjeka), ali ubrzanje je eksponencionalno i neumoljivo. Promjene koje su nekoć trajale stoljećima počele su se događati u desetljećima, a zatim i u godinama. Čak i danas ako pogledamo samo 5 godina unatrag vidjet ćemo da je to bio jedan poprilično drugačiji svijet - u političkom, društvenom, ekonomskom i svakom drugom smislu. Uz te brze promjene sve češće nam se događaju i katalizatori kojima se "preskaču" poprilični vremenski periodi. Katalizator može biti neki događaj, pojava, otkriće... recimo globalno uvođenje Interneta je jedan od ogromnih katalizatora našeg doba. U ovom trenutku živimo pak kroz još jedan, pandemiju koronavirusa.
Jasno, promjena nije isto što i progres, ona jednostavno jest i može biti i pozitivna i negativna. Optimistično gledanje na budućnost je ono koje pretpostavlja da postoje šanse i za dobro i za loše. Danas ćemo govoriti o takvim promjenama, ali ne nužno iz pozitivnog aspekta.
Postojeći ekonomski model (koji svojom sveobuhvatnošću diktira i politički i društveni), tržišni kapitalizam kakvog znamo u aktualnoj fazi, zasigurno neće biti permanentan i pred njim su velike tektonske promjene zbog kojih se već nalazimo na rubu prelaska iz jedne ere u drugu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.