Tema
Plan za rušenje ruske ekonomije sad se vraća Europi kao bumerang
Objavljeno: 39
Ako su prvih stotinjak dana rata u Ukrajini za Europu bili svojevrsni period nagađanja hoće li i koliko će se ova situacija, zajedno s europskim sankcijama prema Rusiji, odraziti na samu ekonomiju Europe, sad nagađanja polako prestaju i kreće nervozno zbrajanje štete koja se tek počinje gomilati.
Gotovo svima je postalo jasno da je plan propao, plan koji je trebao ekonomskim pritiskom zaustaviti ruski napad na Ukrajinu i/ili prouzročiti ekonomski kolaps u samoj Rusiji. Prije nekoliko mjeseci to je bila glavna najava - da će zapadne sankcije biti toliko snažne da će u Rusiji izazvati "raspad sistema".
Danas je jasno zašto se to nije dogodilo, a i tada je trebalo biti jasno da neće tako je čudno da su se takve izjave uopće davale bez ikakvog pokrića - može se jedino zaključiti da je sve rečeno u kontekstu šire ratne propagande. Zašto kažemo da je već tada bilo jasno da plan neće uspjeti? Bilo je doslovno potrebno u analizu uvrstiti dva pitanja - hoće li cijene energenata rasti i hoće li Rusija imati kome ih prodavati?
Apsolutno se moglo predvidjeti da će cijene rasti, kako i ne bi - svaka veća kriza, naročito ako je rat u pitanju, gurala je cijenu nafte prema gore tako da je nemoguće bilo za očekivati da će ovo biti iznimka.
Drugo pitanje - hoće li Rusija imati gdje prodavati svoje energente? To je isto pitanje na koje se moglo jako lako dobiti odgovor. Bilo je za očekivati da će se Rusija jednostavno okrenuti novim klijentima kao što su Kina, Indija, Južna Koreja, Japan... i sve to su zemlje, a ima ih još, koje nisu uvučene u "kupolu" pod kojom se vanjska politika kroji prema zahtjevima Washingtona, što se ne može reći za Europu koja je u ovoj situaciji odigrala sve poteze na vlastitu štetu, a na traženje Amerike.
Sve u svemu, odgovorom na ta dva važna i jednostavna pitanja jasno je da se plan za ekonomsko uništenje Rusije izjalovio, štoviše, Rusija sad ostvaruje još i veće profite nego ranije pa će moći i lakše podnijeti trošak trenutačnih vojnih operacija dok s druge strane imamo Ukrajinu koja u ovom trenutku gotovo u potpunosti ovisi o zapadnjačkoj vojnoj, ali i financijskoj pomoći.
Šteta po Europu se gomila, no unatoč tome Europa i dalje provodi politiku Washingtona te umjesto da nastoji što je brže moguće okončati sukob u Ukrajini i dalje se drže stava da je potrebno "poraziti Rusiju". Jasno, nešto snažnije to traže iz Londona nego možda iz Pariza, ali ne tako davno tu je bio i Berlin koji je mogao donekle zaokrenuti situaciju prema europskim interesima. Očito više ne jer Olaf Scholz kao da se želi dokazati nekome da je spreman ići stalno korak dalje u obnovi Hladnog rata s Rusijom. Ironično, još za vrijeme Hladnog rata, dok je SSSR predstavljao i totalnu ideološku prijetnju (zapadnoj) Njemačkoj, gradili su se veliki energetski "mostovi" ko...
Gotovo svima je postalo jasno da je plan propao, plan koji je trebao ekonomskim pritiskom zaustaviti ruski napad na Ukrajinu i/ili prouzročiti ekonomski kolaps u samoj Rusiji. Prije nekoliko mjeseci to je bila glavna najava - da će zapadne sankcije biti toliko snažne da će u Rusiji izazvati "raspad sistema".
Danas je jasno zašto se to nije dogodilo, a i tada je trebalo biti jasno da neće tako je čudno da su se takve izjave uopće davale bez ikakvog pokrića - može se jedino zaključiti da je sve rečeno u kontekstu šire ratne propagande. Zašto kažemo da je već tada bilo jasno da plan neće uspjeti? Bilo je doslovno potrebno u analizu uvrstiti dva pitanja - hoće li cijene energenata rasti i hoće li Rusija imati kome ih prodavati?
Apsolutno se moglo predvidjeti da će cijene rasti, kako i ne bi - svaka veća kriza, naročito ako je rat u pitanju, gurala je cijenu nafte prema gore tako da je nemoguće bilo za očekivati da će ovo biti iznimka.
Drugo pitanje - hoće li Rusija imati gdje prodavati svoje energente? To je isto pitanje na koje se moglo jako lako dobiti odgovor. Bilo je za očekivati da će se Rusija jednostavno okrenuti novim klijentima kao što su Kina, Indija, Južna Koreja, Japan... i sve to su zemlje, a ima ih još, koje nisu uvučene u "kupolu" pod kojom se vanjska politika kroji prema zahtjevima Washingtona, što se ne može reći za Europu koja je u ovoj situaciji odigrala sve poteze na vlastitu štetu, a na traženje Amerike.
Sve u svemu, odgovorom na ta dva važna i jednostavna pitanja jasno je da se plan za ekonomsko uništenje Rusije izjalovio, štoviše, Rusija sad ostvaruje još i veće profite nego ranije pa će moći i lakše podnijeti trošak trenutačnih vojnih operacija dok s druge strane imamo Ukrajinu koja u ovom trenutku gotovo u potpunosti ovisi o zapadnjačkoj vojnoj, ali i financijskoj pomoći.
Šteta po Europu se gomila, no unatoč tome Europa i dalje provodi politiku Washingtona te umjesto da nastoji što je brže moguće okončati sukob u Ukrajini i dalje se drže stava da je potrebno "poraziti Rusiju". Jasno, nešto snažnije to traže iz Londona nego možda iz Pariza, ali ne tako davno tu je bio i Berlin koji je mogao donekle zaokrenuti situaciju prema europskim interesima. Očito više ne jer Olaf Scholz kao da se želi dokazati nekome da je spreman ići stalno korak dalje u obnovi Hladnog rata s Rusijom. Ironično, još za vrijeme Hladnog rata, dok je SSSR predstavljao i totalnu ideološku prijetnju (zapadnoj) Njemačkoj, gradili su se veliki energetski "mostovi" ko...
