Pet godina od Euromajdana

Dana 21. studenoga 2013. godine, neposredno prije nego što je Viktor Janukovič htio potpisati sporazum između Ukrajine i Europske unije, tadašnji ukrajinski predsjednik najavio je da se to ne bi dogodilo - njegov je kabinet odbacio plan. Umjesto toga, Ukrajina cilja na carinsku uniju s Rusijom. Ovakav zaokret od 180 stupnjeva iznenadio je mnoge Ukrajince. Neki su izrazili svoju frustraciju istog dana u Kijevu. Euromajdan je izrastao iz prosvjeda. Popularni ustanak, također poznat kao 'revolucija dostojanstva', završio je u veljači 2014. Gotovo četiri mjeseca kasnije (i više od stotinu smrtnih slučajeva), Janukovič je pobjegao u Rusiju, nakon čega je ubrzo uslijedio referendum na Krimu o pripajanju Rusiji i izbijanje sukoba u istočnoj Ukrajini. Danas tihi rat i dalje traje u istočnoj Ukrajini, što predstavlja krvavu pozadinu za pripreme Ukrajine za predsjedničke i parlamentarne izbore sljedeće godine.

Godišnjica Euromajdana je za mnoge Ukrajince sporedna stvar. Za većinu je ispalo da su revolucionari jednostavno zamijenili dotadašnje političare na vlasti, a stil vladanja je ostao više-manje isti. Unatoč tome, na Majdanu nezaležnosti odnosno Trgu neovisnosti, središnjem trgu u Kijevu, stoji izložba s fotografijama iz revolucije koja okružuje spomenik neovisnosti usred trga. Ljudi s megafonima promoviraju euromajdanske poruke ili one o ukrajinskoj nezavisnosti. I ovdje je mjesto gdje se može naići na onu stranu nove Ukrajine o kojoj se govori ponekad premalo, ponekad previše: Ukrajina je otišla krajnje desno. Naljepnice krajnje desnog nacionalnog korpusa, političke stranke pukovnije Ukrajinske narodne garde poznate kao Azovska bojna, posvuda su u Kijevu ovih dana. Uz nekoliko naljepnica s huliganskim porukama i komadićima ekstremnih grafita, naljepnice Nacionalnog korpusa pozivaju mlade ljude da se "pridruže redovima", promovirajući sve od "bratstva" do "jedne krvi", sve ukrašene logom stranke.