
Pad Gome i velika priča o eskalaciji u srcu Afrike: Tko god kontrolira istočni Kongo, kontrolira kritične resurse 21. stoljeća
Demokratska Republika Kongo ponovno je na rubu katastrofe. Pobunjenička skupina M23, potpomognuta ruandskim trupama, ušla je u Gomu – ključni grad na istoku zemlje, stratešku točku od vitalnog značaja za milijune raseljenih ljudi i bogatu mineralnu industriju regije. Ulice su ispunjene leševima, bolnice su pretrpane, a tisuće civila bježe pred novim valom nasilja.
No, ovo nipošto nije običan građanski rat. Iza frontova ovog sukoba ne stoje samo domaće paravojne frakcije i državne snage. Riječ je o složenoj igri moći u kojoj sudjeluju Ruanda, Uganda, Kina, Francuska, SAD i međunarodne korporacije, svaka sa svojim interesima. Nije slučajno da se borbe vode baš u regiji bogatoj zlatom, koltanom i kobaltom – resursima nužnima za globalnu tehnološku industriju.
No, kako smo uopće došli do ovoga? Koje su povijesne i geopolitičke pozadine ovog sukoba? Tko su M23 i što žele? Zašto Ruanda već desetljećima vojno intervenira u Kongu? I na kraju – tko zapravo profitira od beskrajnog rata koji desetljećima razara ovu afričku naciju?
Krenimo od početka – povijesti koja je oblikovala krvavu stvarnost današnjeg Konga.
Da bismo razumjeli sadašnji kaos u Kongu, moramo se vratiti u 1994. godinu, kada je Ruanda prolazila kroz jedan od najstrašnijih genocida u modernoj povijesti. Tijekom tri mjeseca, ekstremistička Hutu milicija Interahamwe i Hutu-dominirana vlada pokrenule su masakr u kojem je ubijeno oko 800.000 Tutsija i umjerenih Hutua.
No, Tutsiji su kasnije preokrenuli situaciju. Dok su Tutsi borci iz Ruandske patriotske fronte (RPF) pod vodstvom Paula Kagamea napredovali i osvajali zemlju, stotine tisuća Huta pobjeglo je preko granice u tadašnji Zair (današnji DR Kongo). Među izbjeglicama nisu bili samo civili, već i bivši vojnici i milicije, koje su u izbjegličkim kampovima u istočnom Kongu nastavile naoružavanje i planove za povratak.
Ključni detalji na karti Ruandska vlada, uvjerena da se genocidni pokret obnavlja preko granice, nije čekala. Godine 1996. Kagame je uz podršku Ugande i drugih susjednih zemalja pokrenuo invaziju na Kongo pod izgovorom čišćenja tih kampova. To je bio početak Prvog rata u Kongu, koji je završio rušenjem dugogodišnjeg diktatora Mobutua Sese Seka i dolaskom Laurenta-Désiréa Kabile na vlast. No, čim je Kabila shvatio da mu Ruanda i Uganda praktički kontroliraju zemlju, odlučio se okrenuti protiv njih.
Ovo je dovelo do Drugog rata u Kongu (1998–2003), poznatog i kao "Afrički svjetski rat", jer je u njega bilo uvučeno devet afričkih država i deseci pobunjeničkih skupina. Rat je ostavio milijune mrtvih, a istočni Kongo postao je poprište neprestanog sukoba između kongoanskih snaga, ruandskih i ugandskih trupa te raznih pobunjeničkih frakcija.
Među tim frakcijama našla se i pobunjenička skupina koja će kasnije postati poznata kao M23 – vojna sila koja danas terorizira Gomu i prostor uz granicu s Ruandom. Njihova osnova se nalazi u ruandskim i tutsijskim snagama koje su ostale u Kongu nakon ratova, tvrdeći da se bore za prava Tutsija u regiji. No, pitanje je – bore li se oni doista za Tutsije, ili su samo produžena ruka ruandskih (i širih) interesa?
Pobunjenička skupina M23 nije obična milicija koja luta teško dostupnim predjelima Konga. Oni su visoko organizirana, dobro naoružana vojna sila s jasnom hijerarhijom i ciljevima. Njihovo ime – "Pokret 23. ožujka" – potječe iz mirovnog sporazuma potpisanog 23. ožujka 2009. između kongoanske vlade i njihove prethodnice, pobunjeničke skupine CNDP ("Nacionalni kongres za obranu naroda"). Kada se Kinshasa nije držala dogovora i nije u potpunosti integrirala bivše pobunjenike u vojsku, došlo je do raskola. 2012. godine, bivši CNDP borci ponovno su uzeli oružje – ovaj put pod novim imenom: M23.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.