Prije 16 godina, još dok ni Slovenija ni Hrvatska nisu bile dio Europske unije (Slovenija je ušla 2004., Hrvatska 2013. godine), održan je u Grčkoj summit između EU-a i zemalja tzv. Zapadnog Balkana. Tamo je svim sudionicima rečeno kako je "budućnost Balkana u Europskoj uniji". Istina, tada je to zaista tako i izgledalo, a izjava nije data s figom u džepu. Jedino što se od balkanskih zemalja očekivalo je da same sebe "dovedu u red" pa da tako uređene (i spremne za biznis) postanu EU članice.
Alternativa? Nije je baš ni bilo, možda tek na nekom dalekom horizontu. "Istok" kao takav, kao nekakav moćni pandan Zapadu, nije se ni spominjao. Rusija se tek počela oporavljati od "šok terapije" 90-ih godina, Vladimir Putin jest bio na vlasti, no u to vrijeme još uvijek se smatrao bitnim zapadnim saveznikom na kojeg se može računati. Kina je pak "šutjela i radila", stvarajući ekonomsku mega-lokomotivu koja se tek zadnjih godina zahuktala. Te 2003. nitko nije realno razmišljao o tome da bira Kinu umjesto Europske unije.
Kako su li se samo stvari promijenile - i to po pitanju sveg spomenutog! One priče o "budućnosti Balkana u Europskoj uniji" završile su s Hrvatskom i tako je "Zapadni Balkan" zapravo podijeljen dodatno na još dva dijela, na "zapadno-zapadni Balkan" i na "istočno-zapadni Balkan". Sve u svemu, sve istočnije od Hrvatske lupilo je nosom o vrata europske strategije koja se poprilično promijenila, a novi neumoljivi portir je francuski predsjednik Emmanuel Macron. On je krajem prošlog mjeseca stavio veto na ulazak Sjeverne Makedonije i Albanije u EU (zapravo i na bilo kakvo daljnje proširenje EU-a). Na razini cijele EU nema nužno konsenzusa po tom pitanju, no svima je jasno da ako tako odluči jedna Francuska (i ako joj se u dogledno vrijeme u takvom viđenju EU budućnosti pridruži i jedna Njemačka) stvar je "zacementirana".
To su vrlo loše vijesti za one koji su svoju političku karijeru na Balkanu gradili s ciljem provođenja reformi koje bi u konačnici, takva je bar bila priča, bile nagrađene s EU članstvom. Ti ljudi, kao što je makedonski premijer Zoran Zajev, sada će doživjeti veliki politički poraz jer ništa drugo niti ne mogu. On sam je već sazvao prijevremene izbore koje će vjerojatno izgubiti, a na vlast će se vratiti desničarski rivali.
Dakako, to nije jedina posljedica Macronovih zatvorenih vrata. Zemlje Balkana koje su ostale izvan EU-a neće ostati "ničija zemlja" u širem geopolitičkom kontekstu jer im se to, na stranu ideologije, jednostavno ne isplati.
Kako smo i rekli, svijet se u ovih 15-ak godina poprilično promijenio (i pravac te promjene, odnosno jačanje Rusije i Kine, se nastavlja sličnim tempom), a to znači da će ne-EU prostor Balkana morati potražiti suradnju drugdje.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
