Od leda do zlata: Utrka za Arktik počinje - o brojnim resursima zbog kojih će se velike sile boriti za Grenland
Grenland, najveći otok na svijetu, stoljećima je bio zagonetka skrivena ispod beskrajnog ledenog pokrova. Ova ogromna ledena pustinja, koja prekriva oko 80% površine otoka, čuvala je svoje tajne duboko ispod smrznute površine. No, kako se klimatske promjene ubrzavaju i led se postupno povlači, svijet je počeo shvaćati pravo bogatstvo koje Grenland nudi.
Ispod ledenog štita leže golema nalazišta minerala koja bi mogla promijeniti globalnu ekonomsku i geopolitičku sliku. Rijetki zemni metali poput neodimija, praseodimija i disprozija ključni su za modernu tehnologiju. Oni su neophodni za proizvodnju električnih vozila, vjetroturbina, visokotehnološke elektronike i brojnih drugih uređaja koji su osnova današnjeg društva - a naročito ako govorimo o orijentaciji na zelenu energiju (hoće li svijet nastaviti sa striktnim razvojem u tom pravcu, tek će se vidjeti, ali ako to bude cilj, bez ovih resursa ne bi bilo izvedivo). S globalnim pomakom prema održivim izvorima energije, potražnja za ovim metalima naglo raste, a Grenland postaje potencijalno blago neprocjenjive vrijednosti.
No, metalni resursi samo su dio priče. Pretpostavlja se da arktičko područje oko Grenlanda krije značajna neotkrivena nalazišta nafte i prirodnog plina (to bi aktere poput Trumpa moglo još puno brže "namamiti"). Prema procjenama Američkog geološkog instituta, arktički pojas mogao bi sadržavati do 13% neotkrivenih svjetskih zaliha nafte i čak 30% zaliha prirodnog plina (!). Ove brojke su dovoljne da privuku pažnju najvećih svjetskih energetskih korporacija i država koje traže nove izvore energije kako bi zadovoljile svoje potrebe.
Klimatske promjene pak igraju dvostruku ulogu u ovoj priči. S jedne strane, one omogućavaju lakši pristup ovim resursima budući da se ledeni pokrivač topi i otvara nova područja za istraživanje i eksploataciju. S druge strane, one donose nove izazove i rizike za osjetljivi arktički ekosustav (one koje zanima primarno eksploatacija resursa teško da puno mare za ekosustav!). Otapanje leda također otvara nove pomorske rute kroz Arktik, posebno Sjeverozapadni prolaz, što može skratiti pomorski put između Europe i Azije za tisuće kilometara. Grenland se tako nalazi na strateškoj poziciji koja bi mogla postati ključna u (novoj) međunarodnoj trgovini.
Međutim, eksploatacija ovih resursa nije jednostavna niti bezazlena. Osjetljivo arktičko okruženje zahtijeva pažljivo upravljanje kako bi se spriječile ekološke katastrofe. Curenje nafte ili poremećaj staništa mogao bi imati dugoročne posljedice ne samo za lokalnu floru i faunu već i za tradicionalni način života Inuita, autohtonog stanovništva Grenlanda. Dilema između ekonomske koristi i očuvanja okoliša postaje sve izraženija kako interes za resurse raste.
Jasno, mala lokalna zajednica (svega oko 56,000 stanovnika) suočava se s kompleksnim pitanjima. Dok prirodni resursi nude priliku za poboljšanje životnog standarda, postoji zabrinutost oko utjecaja koji bi masovna eksploatacija imala na kulturu, društvo i okoliš. Mnogi Grenlanđani žele održivi razvoj koji poštuje njihovu tradiciju i prirodu koja ih okružuje. Dakako, povijest je puno priča o malobrojnim narodima koji žive na bogatim resursima i te priče obično nemaju sretan završetak. Dovoljno je pogledati kako su prošli brojni narodi Afrike kojima su resursi ili oteti ili žive u trajnoj destabilizaciji (u brojnim slučajevima bogatstvo je postalo "prokletstvo").
Donald Trump, koji će se za tjedan dana ponovno vratiti u Ovalni ured, opet je uzburkao međunarodnu scenu svojim izjavama koje su mnoge ostavile u nevjerici. U svom prepoznatljivom stilu, Trump je izjavio da je "apsolutna nužnost" da SAD preuzmu kontrolu nad Grenlandom, čak i "silom" ako je potrebno. Ova izjava, koja zvuči poput eha kolonijalnih vremena, otvorila je Pandorinu kutiju pitanja o suvremenom imperijalizmu, geopolitičkim interesima i ravnoteži moći u svijetu.
Jesu li njegove izjave strateški potez usmjeren na osiguravanje vitalnih resursa za SAD ili jednostavno još jedna provokacija koja ima za cilj skretanje pažnje s kontroverzi? Njegova tvrdnja da bi SAD trebao preuzeti kontrolu nad Panamskim kanalom, koji je pokojni predsjednik Jimmy Carter vratio Panami 1977. godine, samo dodatno pojačava dojam da Trump želi vratiti sat unatrag i obnoviti američki imperijalizam iz prošlih vremena.
Ovo nije prvi put da Trump izražava interes za Grenland. Još 2019. godine, tijekom svog prvog mandata, izazvao je oštre reakcije kada je predložio kupnju otoka od Danske. Kada je Danska odbacila ideju kao apsurdnu, Trump je otkazao službeni posjet Kopenhagenu, nazivajući dansku premijerku "gadnom" zbog njenog odbijanja.
Povijesni presedani američkih teritorijalnih proširenja dodaju složenost situaciji. Kupnja Aljaske od Rusije 1867. godine za 7,2 milijuna dolara tada je bila ismijavana kao "Sewardova ludost" (William H. Seward, tadašnji američki državni tajnik), ali se kasnije pokazala kao strateški potez koji je donio SAD-u brojne resurse. Aneksija Havaja 1898. godine i uzimanje Portorika, Guama i Filipina nakon Španjolsko-američkog rata iste godine ilustriraju američku povijest širenja preko svojih izvornih granica (da ne ulazimo u način kako su stvorene "izvorne granice"!).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.