Od iznenadnog poraza do tijesne pobjede: Je li Merzov uspon na čelo Njemačke najava stabilnosti ili krhkosti europskog giganta?
Njemačka politička scena doživjela je rijedak presedan kada kandidat za kancelara, Friedrich Merz, nije uspio dobiti dovoljno glasova u prvom krugu glasovanja u Bundestagu. U povijesti poslijeratne Njemačke nikada se nije dogodilo da pobjednik izbora, kojega je podupirala vladajuća koalicija, u početnom pokušaju ne uspije osigurati potrebnu većinu zastupnika. Unatoč tomu, Merz je u konačnici ipak uspio osvojiti dovoljan broj glasova u drugom krugu, čime je izbjegnut potpuni politički zastoj. Ovakav ishod — najprije poraz, a potom tijesna, ali dovoljna pobjeda — pokrenuo je raspravu o stabilnosti nove njemačke vlade i ozbiljnim izazovima koji je očekuju.
Njemački kancelar bira se u Bundestagu tajnim glasovanjem nakon što stranke koje posjeduju većinu dogovore koalicijski program. U Merzovu je slučaju taj dogovor obuhvatio suradnju konzervativnog bloka (Kršćansko-demokratska unija CDU i njezina sestrinska bavarska Kršćansko-socijalna unija CSU) s dotada vladajućim socijaldemokratima (SPD). U normalnim uvjetima parlamentarna većina nastupa disciplinirano, dajući potporu zajedničkom kandidatu, no Merz je u prvom krugu ostao ispod praga od 316 glasova. Premda su koalicijski partneri zajedno imali 328 zastupnika, njih dio je očito "prebjegao" ili pak odlučio glasati suzdržano. Tko su ti zastupnici i koje su im bile nakane, teško će se doznati, budući da je procedura glasovanja bila tajna.
Iako je šok trajao svega nekoliko sati, privremena nesigurnost itekako je uzdrmala političku scenu Berlina, ali i šire europske zajednice. Njemačka nije samo najveća ekonomija Europe, nego ima i golem utjecaj na europske integracije, vanjsku politiku i rješavanje kriznih žarišta. U trenutku kada europsko jedinstvo testiraju globalni trgovinski sukobi, daljnji tijek rata u Ukrajini te odnos prema sve snažnijim desnim populističkim strankama, očekivalo se da će Merzova tranzicija na mjesto kancelara proći bez većih poteškoća. Međutim, neočekivani "ispad" dijela koalicijske većine pokazao je kako njemačka politička scena nikad nije imuna na unutarnje lomove, pa ni kada se čini da postoji široki konsenzus.
Strukturirano promatrano, sama procedura izbora za kancelara rezultat je složenog ustroja njemačkoga parlamentarizma. Prema Ustavu, Bundestag bira kancelara apsolutnom većinom glasova. Nema ograničenja u broju krugova glasovanja, ali za funkcionalnost nove vlade ključno je da se izbjegne dugotrajno ponavljanje izbora — što bi dovelo do produžene političke nestabilnosti. Drugi krug glasovanja često je tek teoretska mogućnost. Ovaj put, ona se pokazala realnom jer Merz u prvom pokušaju nije ispunio propisanu kvotu. Upravo ta činjenica ukazala je na određene prijepore u samoj koaliciji, ali su vladajuće stranke bile dovoljno svjesne geopolitičkog trenutka da "u hodu" razriješe krizu prije nego što je izmaknula kontroli.
Sama važnost Merzova izbora prelazi nacionalne granice. Europske države, posebice one u istočnom dijelu EU-a, očekuju od Berlina jasne smjernice o nastavku vojne, ali i gospodarske te diplomatske pomoći Ukrajini. Njemačka je dosad bila drugi najveći vanjski izvor oružja i potpore Kijevu, odmah nakon Sjedinjenih Država. S obzirom na Merzovu političku orijentaciju i dugogodišnje konzervativne stavove, međunarodna se javnost pitala hoće li nova vlada nastaviti smjer svojeg prethodnika, bivšeg kancelara Scholza, glede europske solidarnosti i transatlantskih odnosa. Sve dosadašnje naznake govore da hoće, što nije iznenađenje: u koalicijskom su dogovoru potvrđeni ključni vanjskopolitički prioriteti, barem kada je riječ o nastavku dosadašnje linije prema Kijevu.
Međutim, postoje i drugi naglašeni rizici. Ponajviše, tiču se jačanja krajnje desne stranke Alternativa za Njemačku (AfD). Ona je na nedavnim izborima ostvarila značajan uspjeh, dobrano "dišući za vrat" klasičnim strankama i ističući teme poput imigracije, društvene konzervativnosti i euroskepticizma. Iako mainstream partije u Njemačkoj i dalje provode čvrsti "cordon sanitaire" prema AfD-u, sve je više otvorenih pitanja oko toga hoće li se takav pristup moći dugoročno održati. Dodatna složenost leži u činjenici da američki predsjednik Donald Trump, poznat po oštrim kritikama Berlina, u drugom mandatu pokazuje popustljivost prema euroskeptičnim strankama diljem kontinenta. Ta suradnja, formalna ili neformalna, AfD-u pruža platformu za još jače pozicioniranje.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
