Prije devedeset i sedam godina u Petrogradu
U gradu na Nevi 25. oktobra 1917. po starom kalendaru ili (7. novembra po novom – odnosno Gregorijanskom kalendaru - koji se koristi u Zapadnoj Europi)- zbio se događaj koji je obilježio stoljeće i na izravan ili neizravan način utjecao na život i sudbinu cijelog vijeka i svih ljudi koji su u njemu rođeni. Nakon 25.oktobra uslijedilo je "Deset dana koji su potresli svijet"1 i više ništa i nikada nije i neće biti isto – ma kakvu ocjenu boljevičkog Oktobra iznosili njegovi pristalice i zaljubljenici ili pak ocrnjivači i neprijatelji.
I jednih i drugih bilo je na milijune i još uvijek se rađaju, stasaju i svrstavaju - čak i kad toga nisu ni sami svjesni ili kad ga se odriču – prema historijskoj vododjelnici, koju je stvorio Oktobar 1917.
"Mnogo je dana, mnogo godina, mnogo je strašnih bilo istina"2, u stoljeću o kojem se još uvijek ljutito prepiru, da li je bilo kratko ili dugo4 i u kojem se pokazala "banalnost zla"5 dotad neviđenih razmjera. Oktobar 1917. značio je prekretnicu u cijeloj dotadašnjoj historiji.
Prvi put su oni posljednji, oni u ritama i poderanihh cipela, žitelji podzemnih jazbina, radnici izmoždenih lica, izgladnjele žene iz predgrađa, izmučene porodima i neimaštinom, seljaci prozebli i desetkovani u rovovima Prvog svjetskog rata, iznijeli pobjedu:
pobjedu nad tiranijom, nad licemjerjem i nadutošću imućnih, nad imperijalističkom laži, nad ratom, koji se otegao u nedogled i izložio narode svijeta pogibijama i ogromnim patnjama.
Slično kao kod Valmyja6 u Francuskoj revoluciji, kao i u Pariškoj komuni, pobijedili su oni najbjedniji. Revolucionarni val proširio se cijelom Rusijom, a jedva nešto kasnije, cijelom Europom i cijelim svijetom.
Sve se to dogodilo na mjestu u kojom je, snažnom voljom imperatora Petra, sred močvarnog bespuća, na kostima silom dotjeranih seljaka i radnika bezhljebnika, prisiljenih na kuluk, na sjeveru ogromne zemlje, na hladnom Baltiku, na ušću Neve, nikao čudesan grad.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.