Nakon upada u regiju Belgorod i udara dronovima na Moskvu možemo već govoriti o početku ukrajinskog prebacivanja rata na teritorij Rusije, barem u onoj mjeri koliko je to za Ukrajinu izvedivo u ovom trenutku. Ali trenutak je taj koji se s vremenom mijenja - rat je već duboko zašao u drugu godinu, a izvođenje ovakvih napada na teritoriju Rusije bilo je puno teže zamislivo do prije samo nekoliko mjeseci.
Je li Ukrajina sad opskrbljenija zapadnom vojnom opremom pa može pokretati takve napade? Ili ih je mogla pokretati i ranije, ali sad ima volju i motivaciju? Možda je oboje. Rusija u razvoju ove situacije vidi prije svega pojačano slanje oružja sa Zapada kao faktor koji prebacuje rat preko granice, ali i poticaj Zapada. Iz vrha Kremlja poručuju da Zapad "podupire teroristički režim u Kijevu" u pokretanju napada na civilne ciljeve unutar Rusije.
No, ima li zaista Ukrajina potporu za takve napade? Zapravo baš i ne, bar ne jednoglasno. Imamo slučaj britanskog ministra vanjskih poslova Jamesa Cleverlya koji je postao prvi zapadni dužnosnik koji je konstatirao da Ukrajina "ima pravo braniti se i izvan svojih granica". Nije spominjao konkretan napad na Moskvu, niti upade u Belgorod, ali je posve jasno na što je mislio. Nakon njega, pomalo iznenađujuće, danas mu se u tom stavu pridružila Njemačka, odnosno glasnogovornik njemačkih vlasti poručio je također da Ukrajina ima "legitimno pravo" izvoditi napade na teritoriju Rusije.
Ima li? Naravno da ima. To nije nimalo sporno još od prvog dana. Na stranu svi kompleksni povodi koji su doveli do ovog rata, a kad bi se išlo dovoljno daleko vjerojatno bismo došli do sudara atlantizma i euroazijske ideje kao glavnog povoda, činjenica jest da je Rusija agresor i da je napala Ukrajinu. Malo tko bi otvoreno tvrdio da se Ukrajina "nema pravo" braniti jer to bi bila potpuno apsurdna izjava.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
