"Nećemo se smrzavati i dozvoliti da naša zemlja doživi ekonomski slom kroz de-industrijalizaciju!": U Njemačkoj počinje pobuna protiv samodestruktivne potpore za Ukrajinu, kako u redovima same politike tako i na ulici
Na početku rata njemački oštar stav prema Rusiji i uvođenje sankcija zbog ruskog napada na Ukrajinu podržale su sve "mainstream" njemačke političke stranke, od SPD-a novog knacelara Olafa Scholza, njegovih koalicijskih partnera (Zeleni i FDP) pa do konzervativne opozicije, odnosno stranke bivše kancelarke Angele Merkel. No, zadnjih tjedana, otkako se počeo pojačavati pritisak na njemačku ekonomiju nakon ruskog smanjenja dostave plina putem plinovoda Sjeverni tok 1, počela se pojavljivati nervoza u redovima njemačke političke klase kao i kod građana.
Pojedini konzervativni političari sve glasnije izražavaju svoj skepticizam po pitanju cjelokupne zapadnjačke strategije glede ovog sukoba. U isto vrijeme većina Nijemaca, prema anketama, i dalje podržava sankcije prema Rusiji - njih dvije trećine - no, čak polovica ispitanika danas smatra da te sankcije čine veću štetu Njemačkoj nego Rusiji.
Takav stav ne iznenađuje ako se uzme da čak polovica njemačkih kućanstava ovise o plinu za grijanje svojih domova. Nadalje, trećina energije koju koristi njemačka industrija dolazi upravo od plina - a oko 40% plina Njemačka nabavlja, odnosno nabavljala je iz Rusije.
Sama činjenica da je prethodna njemačka administracija na čelu s kancelarkom Angelom Merkel, unatoč velikom američkom protivljenju, dala zeleno svijetlo za izgradnju plinovoda Sjeverni tok 2 (projekt u kojem je bilo uključeno više europskih kompanija zajedno s ruskim Gazpromom) jasno pokazuje koja je bila dugoročna njemačka gospodarska strategija - još i dodatno ojačati industriju i vlastitu konkurentnost kroz intenzivniju nabavu ruskog plina (cijenom Europi vrlo prihvatljivog).
Osim što se pred Njemačkom nalazi veliki izazov kako ne dozvoliti da im se građani smrzavaju preko zime (polovica plina za grijanje kućanstava dolazi iz Rusije), izazovi se gomilaju i po njemačku ekonomiju. Njemačka je upravo zabilježila prvi mjesečni trgovinski deficit još od 1991. godine što pokazuje do koje mjere je najveća ekonomija Europe fokusirana na izvoz (zato i jest najveća ekonomija Europe!), ali i koliki učinak ima inflacija koja je u Njemačkoj trenutačno oko 8%. Jedna od rijetkih pozitivnih vijesti je podatak koji sugerira da je inflacija u Njemačkoj dosegnula svoj vrhunac jer već 5 mjeseci je na istim brojkama, ali pitanje je kada i hoće li se početi smanjivati.
Sve to dovodi do kritika aktualne politike što je prije nekoliko mjeseci bilo gotovo nezamislivo. Primjerice, konzervativni lider iz istočne pokrajine Saske, Michael Kretschmer, rekao je jučer u razgovoru za list Die Ziet: "Naš cijeli ekonomski sustav je u opasnosti od urušavanja. Ako ne budemo oprezni Njemačka bi mogla postati de-industrijalizirana".
"Ukoliko se ispostavi da trenutačno ne možemo odustati od ruskog plina, onda je to gorka stvarnost, ali svejedno stvarnost i moramo sukladno tome djelovati", rekao je Kretschmer.
Sasvim očekivano, kritike i zabrinutosti koje se sad počinju pojavljivati u Njemačkoj izraženije su na istoku zemlje. Nekadašnja komunistička Istočna Njemačka imala je vrlo bliske odnose s Moskvom i to su neki afiniteti koji su se održali i do današnjih dana iako je Njemačka već tri desetljeća ujedinjena. Jasno, to nije jedini razlog zašto se kritika budi prvo na istoku - to je dio Njemačke koji će, ako se ova situacija nastavi, biti snažnije pogođen, a i svako ekonomsko usporavanje jače će se osjetiti na istoku Njemačke.
Kretschmer, čija pokrajina Saska ima oko 4 milijuna stanovnika, poziva da se rat u Ukrajini "zamrzne" i da se Europa usredotoči na mirovne pregovore. To bi, kako ističe, omogućilo da ključni resursi - od energenata do žita - ponovno krenu prema svojim destinacijama, a pritom bi se "izbjegao i njemački ekonomski slom i glad u Africi".
Naravno, ovo nipošto nije dominantan stav na današnjoj njemačkoj političkoj sceni, ali sama činjenica da jedan od lidera njemačkih regija otvoreno zastupa ovakvo stajalište, mirno stajalište, predstavlja svojevrsnu prekretnicu jer do nedavno bi se takav narativ tretirao kao "izdajnički". Očekivano, odmah su uslijedile i kritike prema Kretschmeru nakon njegovog jučerašnjeg intervjua. Kritičari tvrde kako bi zauzimanje takvog stava u ovom trenutku "legitimiziralo ruska teritorijalna osvajanja i omogućilo Rusiji da se regrupira".
Svakako se može i na taj način promatrati aktualna situacija, ali to je stajalište koje se ponavlja već duže vrijeme. Isto se govorilo i u vrijeme dok su ruske snage bile pred osvajanjem Mairiupolja. U retrospektivi da je tada netko imao dovoljno hrabrosti iz Europe da "povuče" mirovnu inicijativu Ukrajina bi danas bila u boljem, odnosno cjelovitijem stanju, jer nakon toga su se nanizali i drugi gubici uključujući i cijelu regiju Lugansk na istoku Ukrajine nakon ruskog zauzimanja gradova Sjeverodonjeck i Lisičansk.
Pro-ukrajinske snage na Zapadu danas jako puno nade polažu u novo američko i NATO naoružanje koje je poslano Ukrajini te se čeka na ukrajinsku protuofenzivu u regiji Herson. Ali ta protuofenziva se već dosta vremena odgađa, a kad god se pročuje vijest da je "krenula" to je obično nešto objavljeno od strane britanskog ministarstva obrane koje se zadnjih mjeseci nametnulo kao svojevrsni glasnogovornik za ukrajinsku vojnu strategiju.
Jasno je da neki vide u prijedlogu "zamrzavanja rata" rusku pobjedu, ali sve ovisi iz koje se perspektive gleda. Što ako Rusija u narednom periodu ponovno krene u osvajački pohod i pod svoju kontrolu stave cijelu regiju Donjeck? U takvom scenariju pristaše ukrajinskih vlasti bi možda preferirale da se rat "zamrznuo" nešto ranije. S druge strane, možda i ne bi, možda je stav o konačnoj sudbini Ukrajine i njenog teritorijalnog integriteta sasvim indiferentan. Jasno, Zapad nipošto ne bi volio da ruska vojska dođe sve do EU/NATO granice u dubini, odnosno do Poljske, Slovačke, Češke... ali to se još uvijek percipira kao nešto (vremenski i zemljopisno) daleko, odnosno ima vremena za povlačenje takvih "kočnica" (ili se tako barem misli).
Na izjave lidera iz Saske reagirao je danas i ukrajinski ambasador u Berlinu, koji je na odlasku, Andrij Melnik, rekavši: "Kretschmer bi trebao gurnuti glavu u hladnjaču i prekinuti sa svojim ruskim fantazijama".
Poprilično ne-diplomatski jezik za jednog ambasadora, no možda ga zato i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski uklanja s ove pozicije. Inače Melnik je zadnjih mjeseci već postao prepoznatljiv po tome što je iznimno žestoko kritizirao svaki potez njemačke Vlade koji bi percipirao kao slabljenje potpore za Ukrajinu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.