Otkako je izbio rat u Gazi, ali zapravo i dosta ranije, Izrael i Zapad igraju jednu perfidnu igru po pitanju sudbine palestinskog naroda. Ta brutalna igra ide otprilike ovako - izraelski zapadni saveznici u gotovo pravilnim vremenskim intervalima podsjećaju Izrael da se jedan od najdugovječnijih sukoba na svijetu, onaj židovsko-palestinski, može riješiti jedino uz rješenje koje obuhvaća dvije države - Izrael i Palestinu. To je, recimo to tako, "civilizirano" rješenje koje je popularno promovirati jer izgleda kao da je mirovno i kao da uvažava činjenicu da je Palestina jednom izbrisana da bi na njenom mjestu nastao Izrael, a sad se kao povijesna nepravda bar djelomično popravlja.
Tzv. dvodržavno rješenje predstavlja se kao kontrast "radikalnijim" idejama, a zapravo tu su još samo dvije ili eventualno tri. Imamo ono "hamasovsko" koje polazi od toga da Izrael ne bi ni trebao postojati, a pošto de facto postoji, valja ga uništiti i stvoriti Palestinu, kako jedan popularni slogan kaže - "od mora do rijeke" (odnosno između Mediterana i rijeke Jordan). Takvu ideju napustili su do sad već brojni palestinski arapski saveznici (pa i dio Palestinaca kroz transformirani PLO), što ne čudi previše jer su u nekoliko navrata "dobili po nosu" od Izraela koji je, uz pomoć svojih zapadnih saveznika, u prošlom stoljeću arapskim vojskama nanio tako snažne poraze da se može slobodno reći da se zemlje poput Jordana, Egipta i Sirije nikad nisu posve ni oporavile.
Egipat je u jednom trenutku bio toliko razbijen da su Izraelci bili u stanju preuzeti cijeli Sinaj i kasnije iskoristiti poluotok u zamjenu za egipatsko priznanje Izraela. Bilo je to 1979. i tad je Egipat postao prva arapska zemlja koja je priznala Izrael.
Iako se ne može reći da je to bio uzrok, jer bilo je puno drugih, te 1979. - iako je Izrael slavio činjenicu da je prva arapska zemlja priznala njihovo postojanje - dogodio se i događaj koji će snažno utjecati na Izrael do današnjih dana. Te godine buknula je Iranska revolucija. Cilj revolucije bio je svrgnuti autoritarnu pro-zapadnu vlast na čelu sa šahom, Rezom Pahlavijem, no s vremenom Iran - pod teokratskim vodstvom - postat će možda i najveći neprijatelj Izraela (iako Iran nije arapska zemlja, ali imamo solidarnost s Palestincima na vjerskoj razini).
Što se Egipta tiče, pregovore je vodio egipatski predsjednik Anwar Sadat koji će zbog priznanja Izraela dvije godine kasnije platiti glavom - za vrijeme vojne parade ubit će ga islamistički borci koji su se protivili miru s Izraleom.
Proći će dosta godina prije no što će iduća arapska zemlja priznati Izrael. Bit će to Jordan 1994. godine. Jasno, u tome će ponovno posredovati SAD. Nakon toga će opet proći dosta godina, a onda će Trumpova administracija osigurati izraelsko priznanje od čak četiri arapske zemlje - UAE, Bahrein, Sudan i Maroko.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
