Kursk iz drugačije perspektive - Kijev bi se tek sad trebao bojati: Činjenica da Rusija ne žuri s oslobađanjem vlastitog teritorija nego i dalje neumoljivo gura u Pokrovsk dokaz je njene vojne hladnokrvnosti i nezaustavljivosti

Nekoliko je potencijalnih opcija po pitanju aktualne ukrajinske kontrole nad dijelovima ruske regije Kursk. Mogu pokušati krenuti dalje, zauzeti koliko se zauzeti da. Mogu pokušati zadržati teritorij koji su osvojili u 10 dana iznenadne operacije. Ili se mogu povući tvrdeći da su Rusiji očitali lekciju. Svaka od tih opcija ima svoje mane.

U slučaju da krenu dalje prije ili kasnije doći će do točke kada više neće moći napredovati, a u tom slučaju to više neće biti taj jedan trokut prostora koji drže sada nego razvučenija linija koju bi ruske strane mogle stisnuti s dva boka i prouzročiti im velike gubitke. Jer Ukrajina je sad "u vodstvu", dok stvari stoje kakve jesu može politički poprilično kapitalizirati na onom što su izveli, a Zelenski to aktivno i čini u svoja tri zadnja noćna obraćanja. I inače je tražio dopuštenje od Zapada za raketne napade duboko u Rusiji, a sad ih traži stalno. "Trebaju nam prikladna dopuštenja od naših partnera da upotrijebimo dalekometno oružje. To je nešto što može značajno približiti pravedan kraj ovom ratu", poručio je početkom tjedna.

Valja svakako uočiti da Zelenski sve češće spominje "pravedan kraj", a ne totalno odbacivanje ruske vojske sa svih ukrajinskih okupiranih prostora. To je već nešto više u skladu sa stvarnošću na terenu. Naime, pristup koji polako sazrijeva još otkako je velika ukrajinska protuofenziva prošle godine neslavno propala je ovaj - Rusiji treba zadati dovoljno snažan udarac da bi se za pregovaračkim stolom imalo o čemu pregovarati jer u protivnom će glavnu i jedinu riječ voditi samo Rusija.

Pritom treba nešto reći i o toj protuofenzivi. Kako to da je tako snažno propala? Zapadni saveznici Ukrajinu su pripremali maksimalno, naoružali ih do zuba, dali im sve potrebne obavještajne podatke... i opet je sve propalo. Zašto? Zato jer je protuofenziva bila vrlo transparentna. Rusi su doslovno mjesecima znali što će Ukrajinci napraviti, gdje će krenuti, kako, s kojim snagama... i čim su došli do prve ruske obrambene linije sve se raspalo, a gubici su im bili vrlo značajni (što je, očekivano, postala tabu tema kod njihovih zapadnih saveznika).

U slučaju Kurska očito je da Rusi nisu očekivali što im se sprema. Ukrajinske snage pronašle su - zapravo vjerojatnije je da im je dojavljeno - gdje je ruska obrana "tanka" i tamo su se odlično probili i zauzeli zavidan teritorij. Imajući to u vidu sam uspjeh prodora toliko ne iznenađuje, ono što pak itekako iznenađuje je ruska reakcija.

Mnogi su pomislili da će Rusija "upaliti alarm" i krenuti svim snagama na odbacivanje ukrajinskog prodora, da će u tu svrhu odmah povući i svoje najbolje snage koje trenutačno ratuju na istoku Ukrajine kako bi spriječili ovu potencijalno vrlo ponižavajuću situaciju po Rusiju (preko 200.000 evakuiranih, izgubljen cijeli niz naselja, očito i grad Sudža, zarobljeno na desetke vojnika, možda i stotine).

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.