Kursk iz drugačije perspektive - Kijev bi se tek sad trebao bojati: Činjenica da Rusija ne žuri s oslobađanjem vlastitog teritorija nego i dalje neumoljivo gura u Pokrovsk dokaz je njene vojne hladnokrvnosti i nezaustavljivosti

Nekoliko je potencijalnih opcija po pitanju aktualne ukrajinske kontrole nad dijelovima ruske regije Kursk. Mogu pokušati krenuti dalje, zauzeti koliko se zauzeti da. Mogu pokušati zadržati teritorij koji su osvojili u 10 dana iznenadne operacije. Ili se mogu povući tvrdeći da su Rusiji očitali lekciju. Svaka od tih opcija ima svoje mane.

U slučaju da krenu dalje prije ili kasnije doći će do točke kada više neće moći napredovati, a u tom slučaju to više neće biti taj jedan trokut prostora koji drže sada nego razvučenija linija koju bi ruske strane mogle stisnuti s dva boka i prouzročiti im velike gubitke. Jer Ukrajina je sad "u vodstvu", dok stvari stoje kakve jesu može politički poprilično kapitalizirati na onom što su izveli, a Zelenski to aktivno i čini u svoja tri zadnja noćna obraćanja. I inače je tražio dopuštenje od Zapada za raketne napade duboko u Rusiji, a sad ih traži stalno. "Trebaju nam prikladna dopuštenja od naših partnera da upotrijebimo dalekometno oružje. To je nešto što može značajno približiti pravedan kraj ovom ratu", poručio je početkom tjedna.

Valja svakako uočiti da Zelenski sve češće spominje "pravedan kraj", a ne totalno odbacivanje ruske vojske sa svih ukrajinskih okupiranih prostora. To je već nešto više u skladu sa stvarnošću na terenu. Naime, pristup koji polako sazrijeva još otkako je velika ukrajinska protuofenziva prošle godine neslavno propala je ovaj - Rusiji treba zadati dovoljno snažan udarac da bi se za pregovaračkim stolom imalo o čemu pregovarati jer u protivnom će glavnu i jedinu riječ voditi samo Rusija.

Pritom treba nešto reći i o toj protuofenzivi. Kako to da je tako snažno propala? Zapadni saveznici Ukrajinu su pripremali maksimalno, naoružali ih do zuba, dali im sve potrebne obavještajne podatke... i opet je sve propalo. Zašto? Zato jer je protuofenziva bila vrlo transparentna. Rusi su doslovno mjesecima znali što će Ukrajinci napraviti, gdje će krenuti, kako, s kojim snagama... i čim su došli do prve ruske obrambene linije sve se raspalo, a gubici su im bili vrlo značajni (što je, očekivano, postala tabu tema kod njihovih zapadnih saveznika).

U slučaju Kurska očito je da Rusi nisu očekivali što im se sprema. Ukrajinske snage pronašle su - zapravo vjerojatnije je da im je dojavljeno - gdje je ruska obrana "tanka" i tamo su se odlično probili i zauzeli zavidan teritorij. Imajući to u vidu sam uspjeh prodora toliko ne iznenađuje, ono što pak itekako iznenađuje je ruska reakcija.

Mnogi su pomislili da će Rusija "upaliti alarm" i krenuti svim snagama na odbacivanje ukrajinskog prodora, da će u tu svrhu odmah povući i svoje najbolje snage koje trenutačno ratuju na istoku Ukrajine kako bi spriječili ovu potencijalno vrlo ponižavajuću situaciju po Rusiju (preko 200.000 evakuiranih, izgubljen cijeli niz naselja, očito i grad Sudža, zarobljeno na desetke vojnika, možda i stotine).

Ali događa se upravo suprotno od očekivanog. Rusi danima gube teritorij u Kursku, ali u isto vrijeme - kao da se ništa nije ni dogodilo - napreduju prema svom glavnom cilju na istoku Ukrajine, gradu Pokrovsk.

Iz ukrajinske pozicije, naročito njihovog glavnog zapovjednika Aleksandra Sirskog, ovo zasigurno izgleda zabrinjavajuće. Na jedan slikovit način mogli bismo reći da ruski medvjed nezaustavljivo grize iako ga se pokušava omesti lupanjem po stražnjici. Ne napuštaju svoje ciljeve. Dok danima traje fokus na regiji Kursk ruske snage doslovno svakog dana prilaze sve bliže i bliže gradu Pokrovsk. Očito je takva naredba i od toga nema odustajanja.

Ako zauzmu Pokrovsk mogu puno lakše krenuti prema drugim urbanim centrima, a i prepoloviti regiju Donjeck izbijajući do granice sa susjednom regijom Dnjepropetrovsk. Na istu Rusija ne polaže pravo, bar ne još, te izgleda kako je Kremlj čvrsto odlučio da ih ništa neće omesti u potpunom zauzimanju teritorija 4 ukrajinske regije koje su proglasili svojima (Lugansk, Donjeck, Herson i Zaporožje). Nadalje, Pokrovsk je apsolutno i esencijalno logističko središte za Ukrajinu, bez njega toliko toga se raspada u vojnom smislu.

Znači li to da će Rusija svjesno pustiti da se "događa što se događa" u Kursku dajući svima do znanja da ih se više ne može omesti u njihovim primarnim ciljevima? Iz ove perspektive to definitivno tako izgleda i još jednom prikazuje vrlo rigidnu prirodu ruske vojske koja ne ostvaruje brze ciljeve, ali ih na kraju ostvaruje, taman da iza njih mora ostati potpuno spaljena zemlja (i gradovi).

Dovoljno je pogledati snimke ukrajinske TV iz zauzete Sudže u Kursku. Barem iz pozicije gdje su snimali (navodno centar grada) izgleda kao da se tu veliki rat nije niti vodio. Usporedimo to recimo sa scenama iz Mariupolja ili Bahmuta nakon dugih bitki. Snimke iz zraka prikazuju samo uništene i spaljene ruševine, sada već prepoznatljiv "trag" ruske vojske. Zapravo Pokrovsk, u koji ruske snage još nisu ni ušle (nalaze se na desetak km), već izgleda gore od Sudže od sveg granatiranja i raketiranja.

Ruska vojska nezaustavljivo se približava Pokrovsku, ključnom ukrajinskom logističkom središtu

Neki tvrde da Rusija u takvom pristupu gubi jako puno vojnika i oružja, što je možda i točno, ali ako je tako u Kremlju niti da trepnu i nastavljaju po istom ključu dalje, hladnom kalkulacijom, vjerujući da na svojoj strani imaju kvantitetu za dugi rat.

A Kursk? Zar će ga samo ostaviti? Ako treba, hoće. Neće dati Ukrajincima da krenu puno dalje, nipošto da bi se probili eventualno do nuklearke, a ovo što je izgubljeno tretirat će kao privremeno izgubljeno i to je to. U takvom scenariju Ukrajinci će uskoro shvatiti da s teritorijem koji su uzeli zapravo i ne mogu puno toga, pogotovo ako se Rusija istog ovako hladnokrvno odrekne.

Ono što je vrlo zanimljivo je činjenica da Ukrajinci, prema trenutačnim informacijama, uopće ne grade obranu u Kursku. Nema tu onih "zmajevih zubi", nema rovova, nema prepreka... iako izgleda da žele, navodno, držati to što su zauzeli, uopće se ne pripremaju na mogućnost da će to što danas imaju možda uskoro morati braniti.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.